Kad je odjeljivanje principa potpuno izvršeno, za čovjeka završava
astralni život i on prelazi, kako je već prije spomenuto, u stanje
devahana. I upravo, kao što kod fizičke smrti ostavlja svoje fizičko
tijelo za sobom, tako i kod svoje astralne smrti napušta astralno
tijelo koje se nalazi u raspadanju. Ako se za vrijeme života na zemlji
oslobodio svih zemaljskih želja i svu svoju energiju usmjerio
nesebičnim duhovnim težnjama, tada je njegov ego sposoban
povući u sebe cijeli niži manas kojeg je spustio u inkarnaciju. U
tom slučaju tijelo, kojeg napušta na astralnoj razini predstavlja,
običnu lešinu, jednako kao i napušteno fizičko tijelo, pa više ne
pripada u ovaj razred, već u naredni.
Čak i u slučaju nešto manje savršenijeg života nastupit će isto, ako
se snage nižih želja mogu nesmetano iscrpsti na astralnoj razini.
Ali, velika većina čovječanstva čini tek male i površne napore kako
bi se na zemlji oslobodila manje uzvišenih poriva svoje prirode.
Oni, putem toga, sami sebe osuđuju, ne samo na podosta
produženi boravak u međurazini, već i na gubitak jednoga dijela
njihovog nižeg uma.
Ovo je materijalistički način prikazivanja odražavanja višega
manasa u nižem; ali ipak se dobija prilično točna predstavka o
onom što se doista zbiva, ako se usvoji hipoteza da manasprincip
kod svakog ponovnog utjelovljenja šalje jedan svoj dio u niži svijet
fizičkog života s namjerom da ga na kraju života povuče natrag,
obogaćenog svim različitim iskustvima. Obični čovjek, na žalost,
čini sebe robom svih vrsta niskih želja, na način da se jedan dio
toga nižeg uma usko ispreplete s tijelom želja, a kad dođe do
razdvajanja na svršetku astralnoga života, mentalni princip se,
takoreći, mora otrgnuti, a njegov najniži dio ostaje u raspadajućem
astralnom tijelu.
To se tijelo, dakle, sastoji iz čestica astralne tvari kojih se niži um
nije mogao osloboditi. Stoga ga one drže zarobljenog. Pri prelasku u
nebeski svijet, astralni okovi se drže za jedan dio njegovog manasa,
i takoreći ga trgaju. Koliko je tvari svake razine prisutno kod
raspadanja astralnoga nosača ovisi o stupnju u kojem je manas
nerazrješivo isprepleten s nižim strastima. Budući da je manas,
prilikom uspona s razine na razinu, nesposoban potpuno se
osloboditi od tvari svake razine, lako je uvidjeti da će astralni
ostatak pokazivati nazočnost svih grubih principa, kojima je uspjelo
ostati s njime u dodiru.
Tako nastaju vrste bića nazvane "Sjene", bića koja ni u kojem
smislu ne predstavljaju pravu individuu; jer ona je prešla u nebeski
svijet. Unatoč tome, ovo biće posjeduje točan izgled individue,
jednako kao i pamćenje. Također posjeduje sve njene sitne osobine.
Jasno je, stoga, da se kod spiritističkih seansi može lako zamijeniti
sa pravom osobom. Takvo biće - sjena, ni najmanje nije svjesno ove
glume, jer glede sposobnosti mišljenja, ono se, naravno, još uvijek
smatra samom osobom. Međutim, možemo zamisliti strah i
neugodu kod prijatelja preminuloga kada ustanove prijevaru, da su
umjesto svoga prijatelja pozdravili tek bezdušni svežanj svih
njegovih najnižih osobina.
Dužina života jedne takve sjene određena je prema količini nižeg
manasa koji ju oživljuje. Budući da se on neprekidno nalazi u
procesu raspadanja, njezina se sposobnost razmišljanja sve više
smanjuje, iako može posjedovati veliku količinu neke čudne
životinjske lukavosti. Čak i pri kraju svoga životnog vijeka još uvijek
je sposobna komunicirati s fizičkim svijetom, posuđujući
privremeno inteligenciju od medija. Iz njene prirode proizlazi da je
vrlo lako dostupna svim vrstama zlih utjecaja, a budući da se
odjelila od višeg ega, ne sadrži u sebi ništa što bi moglo reagirati na
dobre podražaje. Zbog toga je pripravna služiti neplemenitim
ciljevima različitih vrsta niske crne magije. Ono što se od mentalne
tvari još u njoj nalazi, postupno se raspada i vraća na svoju razinu.
Ali ne vraća se nekom individualnom manasu, već prelazi, gotovo
nezamjetljivo, u biće slijedećeg razreda.
evo sto sam o sjenama zanimljivo nasao u knjizi C. W. Leadbeatera - Astralna razina
_________________
"Solitude and silence teach me to love my brothers for what they are, nor for what the say."