Vojnićev rukopis (engl: Voynich manuscript) knjiga je puna ilustracija i nepoznatog teksta. Unatoč naporima kriptografa diljem svijeta - njen sadržaj nikada nije identificiran.
Danas Vojnićev rukopis predstavlja jedino pisano djelo koje je ostalo sakriveno pod velom tajne sve ove godine.

Na jednom od njegovih kolekcionarskih putovanja 1912. u mjestu Villa Mondragone (Italija) dolazi u posjed misterioznog rukopisa. Tko je Voynichu prodao rukopis također ostaje nepoznanica.

U godinama kad su već dešifrirani svi poznati jezici i pisma ljudske civilizacije, vijest o ovakvom rukopisu brzo se širila.

Za vrijeme drugog svjetskog rata neki od najpoznatijih američkih i britanskih stručnjaka za dešifriranje intenzivno su radili na Voynićevom rukopisu. Rezultat je bio potpuno poražavajući - nisu uspjeli dešifrirati ni jednu jedinu riječ.

Voynićev rukopis se danas nalazi na sigurnome - u knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa na sveučilištu Yale, ali je njegov direktan preslik dostupan svima - čak i na internetu.

Od njegovog pronalaska u dešifriranju su se okušali mnogi, uvijek s istim rezultatom - potpunim neuspjehom.
Svaki pokušaj pretvarao je Voynićev rukopis u sve misteriozniju knjigu koja danas angažira maštu mnogih.

Analizom rukopisa potvrđena je jedino njegova starost - napisan je u razdoblju 1450 - 1520.
Zbog sistematskih poglavlja danas se zna da se knjiga sastojala od 272 stranice (17 poglavlja po 16 stranica), kad je Voynić nabavio rukopis neke stranice su već onda nedostajale - točnije rukopis danas ima 240 stranica (32 nedostaju).

Knjiga je pisana ptičjim perom, a osnovne boje dodane su naknadno na ilustracije.
Tekst je pisan s lijeva na desno, a duži dijelovi su raspoređeni u paragrafe. Dodatnom analizom kvalitete pisanja (brzina, trud i krivulje) potvrđeno je da je autor pisao tekst s lakoćom.

Ovaj detalj je značajan jer upućuje na to da je autor bio dobar poznavaoc pisma - tj. nije koristio nikakve reference za pisanje. Ovo također pokazuje da je misteriozno pismo autoru bilo itekako poznato - u istoj mjeri kao i nama naša abeceda.

Ukupan broj znakova u knjizi je oko 170.000. Većina znakova napisana je u jednom ili u dva poteza. U konačnici analizirajući rukopis možemo potvrditi kako je autor koristio abecedu koja je imala 20 - 30 distinktivnih znakova, slično kao i naša.
Kao i u našem modernom pismu riječi su razdvojene malim razmakom. Cijela knjiga sadrži oko 35,000 riječi.

Statistička analiza pokazuje da tekst slijedi Zipfov zakon i entropiju ( u prosjeku 10 znakova po riječi ) koja je ponovno jako slična današnjim modernim jezicima.
Također je zanimljivo kako se neka slova nalaze samo na početcima ili krajevima riječi.

Dio pisma

O nagađanjima i teorijama postojanja rukopisa mnogi su dali svoje ideje. Ipak ni jedna od njih nije potvrđena i još uvijek nemožemo odrediti niti spoznati što se stvarno krije iza nerazumljivih redaka i čudnih ilustracija.
Najveći broj teorija govori da je knjiga zapravo neka vrsta srednjovjekovne medicinsko-farmaceutske enciklopedije. Ipak brojne ilustracije nepostojećih biljaka predstavljaju sumnju.

Nadalje neke astronomske ilustracije gotovo bez sumnje prikazuju galaksiju i planete. Ono što zbunjuje je činjenica da se takve ilustracije nisu mogle prikazati bez upotrebe teleskopa (izumljen tek 1608).
Neke druge ilustracije prikazuju ljudske stanice s pripadajućim elementima, ali mikroskop koji bi mogao prikazati takve detalje još nije bio izumljen za vrijeme pisanja Voynich rukopisa.

Uzevši sve elemente rukopisa možemo zaključiti da je on ostao misterija u potpunosti. Čak ni bogate ilustracije ne odaju dovoljno dokaza kako bi došli do zaključka.
U pokušajima dešifriranja teksta okušali su se mnogi bezuspješno već stotinama godina - još uvijek se čeka na onoga koji će uspjeti u tome.

Koje tajne leže u Voynichevom rukopisu? Koliko će još stoljeća proći prije nego otkrijemo ovaj misterij? Za razliku od ostalih fenomena, paranormalnog i neobjašnjivog - ova misterija je pred nama i svima dostupna Unatoč tome predstavlja prevelik napor za ljudski um koji ima tendenciju objasniti i obrazložiti neobjašnjivo.

Da malo osviježimo ovu temu s novima podacima o ovoj knjizi...


Voynichev rukopis knjiga je puna ilustracija i nepoznatog teksta. Kriptografi cijelog svijeta su ga pokušali identificirati, no bezuspješno.

Knjiga je dobila ime po Wilfredu Voynichu , poljsko-američkom trgovcu koji ju je i pronašao 1912. godine. Za vrijeme 2. svjetskog rata neki najpoznatiji američki i britanski stručnjaci za dešifriranje intenzivno su radili na Voynichevom rukopisu, no rezultati su bili poražavajući. Stručnjaci nisu uspjeli dešifrirati jednu jedinu riječ. Rukopis se danas nalazi na sigurnome, u Knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa na sveučilištu Yale, ali je njegova preslika dostupan svima. Od njegovog pronalaska mnogi su ga pokušali dešifrirati no s potpunim neuspjehom.

Analizom rukopisa potvrđena je jedino njegova starost, napisan je u razdoblju između 1450.-1520. godine knjiga se sastojala od 272 stranice, a danas ih ima 240. pisana je ptičjim perom, a osnovne boje su naknadno dodane na ilustracije. Tekst je pisan s lijeva na desno, a duži dijelovi su raspoređeni u paragrafe. Dodatnom analizom kvalitete pisanja potvrđeno je da je autro tekst pisao s lakoćom.

Ukupan broj znakova u knjizi je 170.000. Većina znakova napisana je u jedan ili dva poteza. Autor knjige je koristio abecedu koja je imala 20-30 distinktivnih znakova. Riječi u pismu razdvojene su malim razmakom cijela knjiga sadrži oko 35 000 riječi. U cijeloj knjizi nalazi se tek mali dio latinskog jezika, ali nije dokazano da je mali dio latinskog jezika dio originala.





Gotovo svaka stranica ima ilustracije. One donekle objašnjavaju tematske cjeline, ali i kompliciraju opće shvaćanje. Prema ilustracijama knjigu možemo podijeliti na 6 dijelova:

HERBALNA – svaka stranica ima ilustraciju jedne ili dvije biljke s nekoliko paragrafa teksta. Ovo je klasičan primjer herbalnim knjigama iz srednjeg vijeka. Biljke su ilustrirane sa svim detaljima – korijen, listovi, stabljike. Ali ono što je zbunjujuće što ni jedna biljka nije prepoznatljiva.

ASTRONOMSKA – sadrži brojne dijagrame sa zvijezdama, suncima i mjesecima. Mnoge ilustracije u ovom dijelu otkrivaju da se radi o horoskopskih znakovima – dvije ribe, bik, lovac s strijelom.

BIOLOŠKA – velik broj ilustracija prikazuje žene u bazenima. Bazeni su nadalje povezani složenom mrežom kanala i cijevi – očito je da neke od ovih ilustracija pokazuju ljudske organe. Na pojedinim ilustracijama žene su prikazivane s krunom na glavi



KOZMOLOŠKA – velik broj kružnih tajnovitih dijagrama. Neke stranice sadrže dijagrame na „rasklapanje“, a nalikuju geografskim kartama.

FARMACEUTSKA – označene ilustracije odvojenih biljnih dijelova (listovi, korijeni itd). objekti izgledaju kao apotekarske posude. Ilustracije su popraćene s malo teksa.

NEPOZNATA – zadnja sekcija sadrži samo tekst i nemoguće je saznati o kojoj je tematici posvećena.

O nagađanjima i teorijama postojanja rukopisa mnogi svu dali svoje ideje. Ipak ni jedan od njih nije potvrđena i još uvijek ne možemo odrediti niti spoznati što se stvarno krije iza nerazumljivih redaka i čudnih ilustracija. Najveći broj teorija govori da je knjiga zapravo neka vrsta srednjovjekovne medicinsko-farmaceutske enciklopedije. Ipak brojne ilustracije nepostojećih biljki predstavljaju sumnju.

Nadalje neke astronomske ilustracije gotovo bez sumnje prikazuju galaksiju i planete. Ono što zbunjuje je činjenica da se takve ilustracije nisu mogle prikazati bez upotrebe teleskopa (izumljen 1608. godine). Neke druge ilustracije prikazuju ljudske stanice s pripadajućim elementima ali mikroskop koji bi mogao prikazati takve detalje još nije bio izumljen za vrijeme pisanja Voynichevog rukopisa.

Čak ni bogate ilustracije ne odaju dovoljno dokaza kako bi došli do zaključka. U pokušajima dešifriranja teksta okušali su se mnogi, ali sve bezuspješno i to već stotinama godina. Za razliku od ostalih fenomena paranormalnog i neobjašnjivog – ova misterija je pred nama i svima dostupna. Unatoč tome predstavlja prevelik napor za ljudski um koji ima tendenciju objasniti i obrazložiti neobjašnjivo.

Do onda ovaj misteriozni rukopis ostat će podsjetnik na to da bez obzira na sav naš ljudski napredak, tehnologiju i znanost – neki misteriji ostat će modernom čovjeku izvan dohvata i shvaćanja.

Mozda su to biljke sa Dvanaestog planeta
Pa ih je pisao jedan "bog" i dao covjeku....

Ako je pisano sa lijeva na desno, i pogledamo arapski nacin pisanja ( s lijeva na desno) a kako se arapi nalaze blizu mezopotamije, netreba puno mudrosti da bi se vidjela poveznica

Mozda se varam, ali ja vidim ovdje neku povezanost...

u svakom slucaju zanimljivo

desifrirat cu ju ako uhvatim vremena, da se ljudi vise ne pitaju o cemu se zaprave radi

hmmmmmm.. može biti knjiga iz neke od izgubljenih civilizacija! Koji su imali svoj jezik i pismo za koje niko nije znao. Zato ga i nemogu protumačit. Al stvarno zanimljivo

Neobjasnjava nepoznate biljke....

Može biti da su te biljke nekad postojale a sad ih nema više. Ili su rijetke kao velebitska degenija

Ova tema je vec otvorena...
Inace meni ljudi neradi PM pa ako vam neodgovorim to nije zato sto nezelim vec zato sto mi nerade

Artur ovdje postaj sta si htio

Aha, sve 5

Ma sve je već rečeno samo bi se još dodao da pismo rukopisa je alfabet, ali alfabet koji ima 19-28 slova od kojih ni jedno nema nikakve veze sa europskim sustavom slova. Analiza je najprije pokazala da se tekst Voynichevog rukopisa dosta ponavlja. Na nekim mjestima se ista riječ javlja dva ili tri puta u nizu, a riječi koje se razlikuju samo u jednom slovu također se pojavljuju neobično često. Ukupno gledajuči, vokabular Voynichevog teksta je manji nego bi trebao biti i iako su riječi neobično kratke u usporedbi recimo s latinskim, kad se bliže pogleda, uočava se da gotovo nema riječi od jednog ili dva slova.

A dali je itko pokusavao zrcalno citati ili barem nekako razluciti slova u tiskana??

Jel moguce da je recimo neko tajno drustvo smislilo svoj govor ( jezik ) i pismo?
Recimo ja kad sam isao u srednju osmislio svoju abecedu sa simbolima i onda pisao salabahter sa tim znakovim na klupi i nikada nisam prokuzen

Moguce je, ali to bi znacilo da tu pise zapravo sve o povijesti i astronomiji
Ali nema logike kod biljaka
Jer ako se nevaram niti jedna nacrtana biljka nepostoji na planetu
zar ne?

Tocno sto se tice biljaka.