Suvremena je znanost (napokon) otkrila postojanje nepoznatog planeta na rubu našeg sunčevog sistema. Planet vrlo velike mase (moguće i do pet puta veće od Zemlje) i još uvijek neutvrđene udaljenosti (navodno oko pola svjetlosne godine od Sunca), otkriven je matematičkom metodom, a na osnovu neobičnih anomalija u orbitama Urana i Neptuna, kao i u pojasu asteroida koji kruže unutar sunčevog sistema. Te su anomalije, doduše, zabilježene već mnogo prije otkrića Plutona 1929.g. kada se špekuliralo o postojanju ogromnog nebeskog tijela, u neposrednoj "blizini", koje ih uzrokuje. Pronalazak minijaturnog Plutona nije mogao dati zadovoljavajući odgovor zašto dva velika planeta imaju nepravilne putanje, pa je to pitanje ostalo otvoreno sve do danas.



Zašto je trebalo gotovo jedno stoljeće da se izađe s ozbiljnijim informacijama o tajanstvenom planetu? Nepostojanje tehničkih mogućnosti ili nešto drugo?, može se samo nagađati. Ali dobro je podsjetiti se da je Uran otkriven primitivnim teleskopom još 1781.g., a Neptun 1846.g.

Međutim razlika između ovog i ostalih planeta u sunčevom sistemu je ogromna i to je osnovni razlog zbunjenosti i zabrinutosti današnjih astronoma i znanstvenika. A glavna posebnost planeta je ta da se kreće eliptičnom putanjom i suprotnim obrtanjem oko osi od svih ostalih planeta.

Zabrinutost je tim veća zbog delikatnosti pojave koja bi mogla ugroziti život na Zemlji, a službeno bi objavljivanje, dakako, izazvalo nevjerovatne reakcije diljem svijeta. Teško je i zamisliti kakve bi samo poremećaje doživjele religijske zajednice, zbog činjenice da je planet nastanjen naprednom civilizacijom, a naročito kršćanska Crkva čiji bi krvavo građeni temelji i 2000 godina stara doktrina bili teško uzdrmani. O poremećajima u svijetu kapitala i financija teško je i razmišljati, a toga se najviše i boje oni koji su za sebe odabrali uloge dežurnih svjetskih dušebrižnika, na prvoj crti obrane civilizacijskih stečevina (i kapitala).



Gdje se trenutno planet nalazi nije poznato, ali postoje određene špekulacije i dobar su temelj za razne proračune i predviđanja. I ove su stranice posvećene tom neobičnom i moćnom planetu i njegovim stanovnicima, ali bez namjere da stvaraju pomutnju već naprotiv da olakšaju eventualni bliski susret.

Kakva nas budućnost očekuje i da li ćemo uskoro biti svjedoci apokaliptičnog nebeskog događaja nitko ne može sigurno reći, no ne treba zaboraviti neospornu činjenicu da Zemlja, kao i cijeli Sunčev sustav, ciklično, prolazi kroz turbulentna razdoblja; prirodnih katastrofa, promjena klime, nestajanja civilizacija....!


"Ovo je veliko čudo Sina,

Koje se nije dogodilo Zemlji

Od davnih dana:......

....Da je Sin,

Gospodar svih Bogova I Božica,

Koji boravi na nebu,

Sišao sa nebesa."

Stih na glinenoj pločici iz Sumera

SUMERI, MI I NIBIRU
Ono što je za suvremene naučnike zbunjujuća novost, drevni Sumeri su znali prije 6.000 godina. Svoja su saznanja zapisivali na razne načine, između ostalog i na tzv. "glinene pločice" koje su, jednim dijelom i nekim čudom, ostale sačuvane do danas. Međutim, podaci koji se nalaze na tim pločicama neprihvatljivi su današnjim naučnicima, ne zato što im nisu zanimljivi ili vrijedni proučavanja, već zato što su u suprotnosti s njihovim, većinom, patrijarhalnim učenjem, zasnovanim prije svega na Darwinovim evolucijskim tezama i čovjeku nastalom od primata ili majmuna (!?).

Srećom, postoje iznimke vrijedne spomena. Prije svega, prerano preminuli, Carl Sagan, čovjek velikog otvorenog uma, koji se usudio prije dvadesetak godina, u svojoj fantastičnoj seriji (i knjizi) "Cosmos", spomenuti "... ogroman, tamni planet koji kruži dubinama Mliječnog puta, o kojem ne znamo gotovo ništa osim da na njemu postoji život..." (!). Tko se još sjeća predivnih putovanja na zamišljenom brodu – maslačkovoj pahuljici i preleta preko tajanstvenog planeta ?

Dr. John Murray, britanski astronom, nakon opsežnih matematičkih izračuna, prvi se usudio objelodaniti podatke o postojanju velikog, nepoznatog planeta u susjedstvu Sunčevog sistema, kao uzročnika neobičnih odstupanja u putanjama udaljenih kometa. Do istog su zaključka došli i fizicar Daniel Whitmire i astronomi američkog Sveučilišta u Luisiani. I to tek nedavno, 1999. godine.

Dr. Zecharia Sitchin, je naučnik koji svoja istraživanja, već više od pedeset godina, ne usmjerava prema nebu već upravo suprotno, prema zemlji, kopajući po arheološkim nalazištima, proučava povijest zapisanu u drevnim narodima. Jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji može čitati sumersko pismo i, kao što sam kaže u Prologu svoje knjige "Dvanaesti Planet", svoj je život posvetio proučavanju Starog zavjeta, Knjige Postanka i povijesti drevnog Bliskog istoka; sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tekstova i epskih priča. Arheološka otkrića i odgonetavanje starih zapisa potvrdivali su ispravnost biblijskih aluzija na kraljevstva, gradove, vladare, hramove i običaje drevnih vremena. Stari Zavjet na više mjesta navodi : "Prijestolje Jahvea je u nebesima"... "Sa nebesa Gospodin gleda na Zemlju". Rukopisi drevnog Bliskog istoka, uključujući mnoštvo astronomskih podataka, nedvosmisleno govore o postojanju planete sa koje su stigli astronauti ili "bogovi". Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se spuštali na zemlju sa neba i koji su mogli sa zemlje poletjeti natrag u nebo.



~ *** ~

"On je taj koji sjedi na krugu Zemaljskom ...."

(Prorok Izaia, veličajući Jahvea, Stari Zavjet)

~ *** ~

"....Vidi moj prijatelju kako izgleda Zemlja!

Pogledaj more, na stranama planinske kuće.

Zemlja je zaista postala tek brežuljak,

Široko more je tek poput kade."

(Dio sumerske priče o kralju Etanu, koji je uzašao na nebo)

PLANET ILI RATNI BROD
Sva dosadašnja istraživanja, saznanja, pretpostavke, kalkulacije, tumačenja ili jednostavno naše želje o tajanstvenom planetu kao prebivalištu napredne rase u mnogome se mijenjaju posljednjih godinu-dvije. Postoji nekoliko verzija najnovijih istraživanja da se ne radi o "običnom" planetu, doduše netipične putanje, već o planetu-zvjezdanom brodu, opremljenom za duga galaktička putovanja, ali i za ratovanja i odbranu.

Površno gledajući ovo izgleda poput nekog detalja iz SF filmova, no sve je mnogo kompleksnije i uvjerljivije od filma, a ne treba smetnuti s uma da filmska industrija uporno smišlja i najnevjerovatnije scenarije s ogromnim dolarskim budžetima. Pitanje za razmišljanje; tko i s kakvom namjerom !?

No, ovdje je riječ o planetu kojeg od milja zovemo Nibiru, iako mu daju razne nadimke i nazive; od Planeta X (!?), Tamne zvijezde, Smeđeg patuljka do 10. planeta (10. u našem Sunčevom sistemu, iako taj planet uopće tu ne pripada). Dakle planet do 4 puta veći od Zemlje kruži eliptičnom putanjom unutar Mliječnog puta i u naš sustav ulazi, približno, svakih 3600 godina. Otuda i prisvajanje ovog kozmičkog putnika i svrstavanje u red planeta koje kruže oko Sunca. No, prema tvrdnjama nekih medija (u pravom smislu te riječi) Nibiru pripada "Galaktickoj federaciji" naše galaksije (na Zemlji nazivane Mliječna staza) kao njen glavni predstavnik. Zbog svoje specifičnosti da kao planet putuje na

razmjerno ogromne udaljenosti i tako dotiče mnoga područja galaktike Nibiru je odabran za svojevrsnog ambasadora i rasadnika civilizacija. Ako je Nibiru samo jedna stanica federacije gdje se nalazi baza !?



~ *** ~

"Duboko u Visinama, On određuje svoj put;

Gdje svjetlost i tama nastaju."

(Psalam iz Knjige o Jobu - Z. Sitchin, "12 Planet")

Originalno, Nibiru je nastao raspadom zvijezde Sirius B i u toj koliziji odbačen u kozmos. Premalen da se zapali i tako postane novo sunce, poprima eliptičnu putanju privučen snažnijim tijelom, najvjerovatnije našim Suncem. U jednom trenutku daleke kozmičke prapovijesti prošavši Sunčevim sustavom udario je u ogroman planet (Tiamat, prema sumerskim zapisima) koji mu se našao na putu i od tog sraza nastaje današnja Zemlja, Mjesec i pojas asteroida - "Nebeska narukvica".

Kako, kada i zašto je Nibiru nastanjen prvom civilizacijom ostaje enigma. Ali ono što nas vjerovatno više zanima od toga je pitanje što skori prolazak tog planeta znači za Zemlju. Da bi se to razumjelo potrebno je imati na umu tri ključne činjenice;

Nibiru je planet do četiri puta veći od Zemlje koji u svom perigeju prolazi putanjom između Marsa i Jupitera,
Nibiru je nastanjen naprednijom civilizacijom,
Nibiru nije samo planet već i kozmički "brod" opremljen ogromnim brojem letjelica i oružja.

Nibiru je u jednom trenutku svoje povijesti iz obitavališta nižih životnih formi postao boravištem naprednije vrste kojoj je za život na takvom putujucem planetu bilo potrebno odgovarajuće okruženje u uvjetima dugotrajnog izostanka sunčeve svjetlosti. Planet je doslovno izdubljen i sav život je prebaćen u njegovu utrobu, dok se na površini nalaze postrojenja te baze letjelica i oružja.

I dok nam sve ovo može izgledati čudno i nevjerovatno nije na odmet baciti pogled na naš divni planet i zaviriti pod površinu. Navodno je i Zemlja ispresjecana podzemnim tunelima, od kojih mnoge nisu izgradile poznate civilizacije. Razlog postojanja podzemnih boravišta na Zemlji, ako nisu namjenjeni iskapanju rudarca, vjerovatno leži u potrebi skrivanja stanovnika u sigurnije okruženje dok se na površini planete događaju izvanredne okolnosti; npr. poremečaj sunčeve aktivnosti !?

Bojim se da je Nibiru opisan na ovakav nacin vise mit nego istina. Ukoliko je stvarno toliko velik, tada bi do sada trebao biti sa sigurnoscu otkriven, ali nije.

Sto se tice naprednije civilizacije... Ne bi ni to bas islo. Sirius B je bio klasican crveni div i jednostavno u sustavu sa Siriusem A nije davao mogucnost razvoja zivota, a jos manje ako je planet odlutao iz sustava.

E pa to je najcudnije, da su neke stare civilizacije znale stvari o zvijezdama i planetama jako davno prije nas a uce nas da su bili zaostali i primitivni, e kako sad to kao sto kazes da su znali za Sirius B a nisu imali tehnologiju? Znaci li to da im je netko to morao reci?

Prema mom misljenju, starije civilizacije su znale vise od nas, jer su se okrenule prema duhovnom, dok se mi uzdamo samo u tehnologiju, a za nibiru vjerujem da postoji, previse ima poklapanja, sad nisam siguran poklapa li se i on s 2012. godinom.

Tu se slazem s tobom, pogotovo glede Indije, jedna epizoda Na rubu znanosti je bas govorila o tome, kaze da su nasli neki spis star jako puno, ne sjecam se sada i kaze da u njemu pise da je neki indijac bio najbolji gradilac svemirskih brodova u ovom dijelu galaksije, a ima to smisla, ako pogledate njihove gradevine sve izgledaju na rakete.

Japanski znanstvenici uvjereni su da se deveti planet, trenutno još nepoznat,
kreće prema vanjskim rubovima Sunčevog sustava i da je samo pitanje
dana kada će biti zaista 'otkriven'.

Znanstvenici Sveučilišta u Kobeu temelje svoju tvrdnju na računalnim simulacijama.

"Postoji velika mogućnost da se za sada nepoznato nebesko tijelo
klase planeta, 30 do 70 posto Zemljine mase veće, kreće prema rubu našeg
sustava", navodi se u priopćenju.

"Zbog vrlo niske temperature njegova će površina biti prekrivena
ledom, smrznutim amonijakom i metanom", rekao je voditelj istraživanja
Sveučilišta u Kobeu Tadashi Mukai.

"Provedu li se opsežna istraživanja taj će tajnoviti planet biti otkriven za najviše deset godina", dodao je.


Studija profesora Mukaija i američkog istraživača Patrycka Lykawake bit će objavljena u travnju u Astronomical Journalu Američkog astronomskog društva.

"Planet X" bi trebao imati izduženu orbitu i okrenuti se oko Sunca
jednom u svakih tisuću godina, objavili su znanstvenici, procjenjujući
da je radijus putanje između 15 i 26 milijardi kilometara.

Studija se pojavila dvije godine nakon što je Pluton skinut s liste planeta.

Pluton, nebesko tijelo koje je 1930. otkrio američki astronom Clyde Tombaugh,
prebačen je u niži red "patuljastih planeta" jer više ne odgovara novoj
definiciji koju je 2006. prihvatila Međunarodna astronomska unija.

Astronomi kažu da je Plutonova orbita koja se preklapa s Neptunovom dovoljan razlog za skidanja s liste planeta.

Osam pravih planeta su: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

Japanski znanstvenici podsjećaju da je od sredine 1990-ih u
prilično napučenom Kuiperovom pojasu na rubovima Sunčevog sustava
otkriveno više od 1000 nebeskih tijela.

"No, Planet X bi bilo prvo tijelo takve veličine", rekao je profesor Mukai.

Znanstvenici su svoj teorijski model postavili u nadi da će
promatranjem udaljenog dijela Sunčevog sustava moći ustanoviti kako je
evoluirao u posljednje 4 milijarde godina.

"S dobivenim rezultatima nismo mogli ništa nego pretpostaviti postojanje još neotkrivenog planeta", objašnjava Mukai.

"Na temelju naše hipoteze izračunali smo kretanje svemirskih
ostataka posljednje 4 milijarde godina. Taj se rezultat savršeno
poklopio sa stvarnim kretanjem nebeskih tijela koja možemo danas
promatrati", rekao je.

"Očekujemo da bi projekt Sveučilišta u Kobeu, Sveučilišta Havaji i
tajvanskog Središnjeg nacionalnog sveučilišta zaista mogao otkriti
Planet X", kaže Mukai.

Evo da malo osvjezim temu:

Zamijećene gravitacijske anomalije Urana, Neptuna i Plutona navelo je znanstvenike na pomisao da se negdje iza njih nalazi veće nebesko tijelo koje utječe na njih. Nazvali su ga Planet X. X kao rimski simbol za broj 10 i kao matematički simbol za nepoznanicu.

Još 1983. godine objavljeno je da je Astronomski Infracrveni satelit (IRAS) otkrio veliki tajanstveni objekt u smjeru zviježđa Orion. Planet udaljen dovoljno da bi se mogao smatrati dijelom našeg sunčevog sustava.No prije planeta X, malo o planetu broj 5. – Phaeton-u ili Faeton-uSumerani, Egipćani, Maye, Kina, Grci – svi oni u imaju mit koji u naš sustav planeta postavlja još jedan. Zašto je ovo uvijek bilo otvoreno pitanje? Jer između Marsa i Jupitera postoji pojas asteroida. Jedna od teorija kaže da taj pojas sadrži ostatke planeta koji je stradao u nekakvom sudaru sa drugim nebeskim tijelom.

Unatoč mitologiji, ono što sa sigurnošću možemo tvrditi je da su starim Grcima, kao i starim Arapima bili su poznati Merkur, Venera, (Zemlja-naravno) Mars, Jupiter i Saturn. Srednji vijek je došao i prošao, no ovi planeti su još uvijek bili jedini poznati čovjeku. 1781, Herchel otkrio je Uran, i tada se svijet zaintrigirao za broj planeta u sustavu. Udaljenost od Sunca svakog planeta već je bila pod povećalom tražeći u njoj bilo kakav odraz neke matematičke pravilnosti. I doista Titius je otkrio pravilnost kada je udaljenost promatrao u astronomskim jedinicama (udaljenost Zemlje od Sunca). Uzeo je niz brojeva 0 pa 3 i onda svaki sljedeći bio je duplo veći od prethodnog – znači 0,3,6,12,24,48, Nadalje svakom od tih brojeva dodao je 4 i onda podijelio s 10, te dobio ovakav niz:

0,4
0,7
1,0
1,6
2,8
5,2
10,0
19,6
38,8

usporedbe radi ovo su stvarne udaljenosti planeta:

0,39 - Merkur
0,72 - Venera
1,0 - Zemlja
1,52 - Mars
…
5,20 - Jupiter
9,54 - Saturn
19,18 - Uran
30,06 - Neptun
39,44 - Pluton

Brojevi doista ugrubo opisuju pozicije planeta s jednom iznimkom – na 2,8 nije se nalazio nikakav poznat planet. Polako je formula padala u zaborav, dok je gospon' Bode 1772. godine nije izvadio iz naftalina (Po njemu je na kraju i ona dobila ime – Bode-ov zakon).
I njega je mučila ta praznina na 2,8 te je predložio da se pronađe kakav planet koji se nalazi na toj udaljenosti. Planet je pronađen, ali ne traženi. Pronađen je Uran kako već spomenuh. Interesantna stvar je da je Uran pronađen točno na mjestu gdje ga je Bode-ova formula pretpostavila.
Prvi dan 19 stoljeća 1.1.1801. godine urodio je plodom. Pronađen je Ceres na udaljenosti 2,77. Iako su ga tada smatrali planetom, tek kasnije utvrđeno je da se radi o mnogo manjem objektu – asteroidu. 1802 – otkriven je asteroid Pallas, 1804. Juno 1807. Vesta – svi su otkriveni na istoj udaljenosti. Mnogo ih je otkriveno kroz sljedeće godine. I priča se nastavlja al to je za one koji žele znati više .

Dakle na 2,77 imali smo asteroide, ali ne i planet. Prema mišljenju nekih astronoma, postojao je planet, Phaeton (kako su ga Grci nazvali), a ostaci svjedoče o davnoj katastrofi. Teorija je da je uništen pojavom periodičnog planeta, koji ponekad prođe pokraj našeg sustava te biva privučen gravitacijom Sunca. Kao takav lako može presjeći nečiju putanju, baš u trenutku kada se vlasnik putanje nalazi na istom mjestu, pretvarajući ga u oblak svemirske prašine. To se vjerojatno dogodilo Phaeton-u, a počinilac je bio nitko drugi do fantomskog planeta X.
Jedna od razvikanijih teorija nestanka dinosaura je asteroid koji je udario u Zemlju, no moguće je da se ne radi o asteroidu, možda nas je planet X malo «strišao» na svom putu – i puf ti ga na nema više dinosaura?
Postanak Mjeseca je upitan. Moguće da je nastao u nekom od prethodnih «strišavanja» planeta X sa Zemljom ili možda Marsom?
Od 1983. godine do danas mnoga pitanja su trebala naći svoj odgovor, postojanje ili potvrđeno ili opovrgnuto. Ne, mi još uvijek stojimo gdje smo počeli. Ovo me navodi da se o njemu već mnogo toga zna, a obične smrtnike se naravno drži u mraku.
U svakom slučaju ako neko veliko nebesko tijelo ide prema nama – najvjerojatnije je da ćemo to posljednji saznat, ili na kraju – nećemo ni znati šta nas je snašlo.

Jel ovo mozda Nubiru ???



Evo nekoliko slika moguce putanje Nibirua ili Planeta X ili Dark Star

ovo bi mogao biti nibiru... po opisu je identican... a i vidi se da se priblizava.. znaci da nesto ide prema nama... a vidit cemo sta je...

Mjesate stvari

Planet X vam je 10-ti planet (iliti 9-ti ako oduzmemo pluton) iza plutona
Dark Star vam je nista drugo nego Brown Dwarf iliti smedji patuljak, zvijezda (sunce kako hocete) koje nema dovoljno jaku fisiju u sebi a Nibiru je planet (vjerojatno ledeni) koji kruzi oko te zvijezde

Da tocno, samo nismo nista pomjesali bar ja mislim tako.

Dark star bi trebao po teorijama bit crna zvijezda brat blizanac nasega sunca i ta teorija govori da je nas sustav binarni.

Planet X ilii Nibiru jos uvijek se nezna sta bit trebao predstavljati, grupu kometa, kometu ili planet.

Ako je nas planet binarni
I ako je sunce recimo 1 a ta cena zvijezda 0
I ako je nas planet 1 onda bi i ono drugo trebalo biti planet, zar ne?