Vampir (od prasl. ǫpyrь) je legendarna ili mitološka osoba ili životinja, koja živi o ljudskoj ili životinjskoj krvi, a također posjeduje čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. No, sam izraz vampir potječe sa Balkana i Istočne Europe, gdje su mitovi o vampirima bili česti i odakle su se u 18. stoljeću proširili na Zapadnu Europu.
U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja, od kojih je jedna i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer: pijavice, komarce i šišmiše.
U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se kao pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se rabe za demoniziranje pojedinaca ili skupina jer se vampiri prema nekim narodnim vjerovanjima smatraju demonima i oličenjem zla, jednaki Sotoni.


Žele vam piti krv i to rade već neko vrijeme. Vampiri se pojavljuju u raznim kulturama već tisućama godina, iako verzija koju mi poznajemo - s velikim očnjacima i ljesovima umjesto kreveta - potječe iz istočnoeuropskih mitova 18. i 19. stoljeća. Ta legenda kaže da netko tko se rodio s deformacijom ili je umro neobičnom smrću ustaje iz groba kako bi terorizirao žive. Vampiri su 'neumrli' i moraju se hraniti ljudskom krvlju da takvima i ostanu.

Vampir je legendarna zvijer-mitološka osoba ili životinja koja predaji živi o čovječjoj ili životinjskoj krvi, i koja također posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja od kojih je jedna od njih i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se za pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje naroda, pojedinca ili organizacija jer vampiri su demoni i oličenje zla te su jednaki sotoni, koji je slika i prilika zla.

Vlad Drakula, najpoznatiji je predstavnik vampirske populacije.

Nema kulture na svijetu koja u svojoj mitologiji nema nadnaravnih stvorova željnih ljudske krvce.No, legenda kaže kako sam naziv potječe iz grupe slavenskih jezika, pa ćemo tako u litvanskom naći wempiti, ruskom - upyr, poljskom - upior, a kasnije će ga proslaviti engleska književnost sa "vampire".Evo i definicije vampirizma samog, prevedene iz jednog od engleskih riječnika, točnije Webstera: "Vampir, lik iz evropskog folklora, je mrtvo tijelo, leš kojeg oživljava duša koja ne može napustiti ovaj svijet, ili demon.Vampir izlazi iz groba i napada žive."
Porijeklo legende ima više verzija i povlači za sobom mnoge kontroverze. U svjetskoj mitologiji vampiri imaju tisuću lica i imena, što znači da diljem svijeta besmrtnici šetaju među živima i njihovi susreti imaju dugu tradiciju opisanu u pričama od kojih se čovjek naježi.
Pa, pogledajmo Draculine nešto manje poznate rođake. U starobabilonskoj kulturi, neumrli se nazivao uttuku.Azteci su imali svog civatatea, za kojeg se vjerovalo da nastaje transformacijom plemkinja umrlih na porodu.Brazilci imaju jaracacasa, zmijolikog stvora koji napada dojilje, a iz portugala potječu succubus i lobishmen - vampiri zavodnici.Njemačka mitologija je najbogatija što se vampirskih vrsta tiče, pa je iznjedrila alpa, nachzehrera i neunotera, dubbelsugera.U Slovačkoj hara nelapsi, osobito krvoločan stvor, a u Poljskoj upier i ohyn.Ni Walles nije pošteđen krvožednih bića pa ćete tamo naći priculicsa - danju u liku lijepog muškarca, noću ogroman crni pas koji traži i napada one koje je danju sreo.U Škotskoj to čini baobhan - sith, ali u liku prekrasne djevojke.Grčki "živahni mrtvac" se zove sapiro, albanski vrykolakas, hebrejski estrie, romski mullo, hrvatski i slovenski - pijavica.Irska?Naravno.Derg - dua i leanhaum - shee.Čak i Azija obiluje tim demoskim bićima, pa u Kini vampire nazivaju his - hsue - kuei i kuang -shi.Japan zazire pred hannyjom - ženskim vampirom i kashom - žderačem leševa.Arapska kultura poznaje agula, indijska bhutu, brahmaparushu, churela i gayala, a malezijska je doista najbogatija po tom pitanju.Opisi čudovišta kao što su pontianak, langsuir, bajang, penangalan, doista lede krv u žilama.Naravno, ima ih i u afričkoj kulturi, a najpoznatiji su adze iz Gane i asanbosam iz Toga.

Kako izgledaju?
Na to pitanje svima prvo na pamet padne Dracula, kojeg je u filmu snimljenom po knjizi Brama Stokera utjelovio Gary Oldman.Blijedoputi aristokrat prodorna pogleda, savršenih manira, sa samo jednom manom - da gladan postaje izrazito neugodan i krajnje odbojan pretvarajući se u šišmišolikog stvora, postoji samo na filmu.Kao i Nosferatu, kojeg je u istoimenom filmu glumio Max Shreck, prozvan najružnijim vampirom. O Louisu i Lestatu, uljepšanim i romantiziranim verzijama jednog od najvećih predatora u svijetu nadnaravnog nećemo, jer, krajnje je nerealno očekivati da stvor koji je neko vrijeme proveo u grobu ne pokazuje nikakve degenerativne promjene, kao i da utjelovljuje oličenje bonvivana , te da ne zaudara.S obzirom na vrlo različite opise vampira, teško da možemo generalizirati išta u njihovu izgledu, osim očite poveznice - zubi, te ponegdje očiju i noktiju.Naime, u većini opisa ovih krvoločnih stvorova, oči su te,koje, osim zubiju, odaju vampira.Staklaste su, no istovremeno izgledaju kao oči divlje zvijeri.Nokti i kosa nastavljaju rasti i nakon smrti, pa je u Evropi vampir prezentiran kao blijedo, beskrvno, zapušteno dugokoso stvorenje,divljih, užarenih očiju i dugih nokata nalik na kandže.No, u Indiji je naprimijer vampir zelene boje, u Škotskoj ima šuplja leđa, u Maleziji mu nedostaju neki dijelovi tijela ili ima životinjske.
Sad znamo kako otprilike izgledaju i kakve su im namjere.Naime, vampirska priroda je lišena bilo kakve časti ili plemenitosti.Uostalom, kakve bi časti i moglo biti u tome da se netko ili nešto , pod okriljem noći , uvlači u ljudska prebivališta i usnulima im siše krv?Postoje i psiho i astralni vampiri, koji se "hrane" ljudskom energijom i dušama.No, to je tema za neku drugu priču.
Može li se stati na kraj vampirskoj pošasti, upitat će se, sad već podosta uznemireni čitatelj?Može.Svi smo čuli za efekt raspela, svete odnosno posvećene vode, glogovog kolca ili češnjaka, kao i srebrnih predmeta, no, pravi borac protiv vampira je dhampir, nerijetko i sam potomak bogohulnog saveze vampira i smrtnice ili vampirdžija.Lovci na vampire su posebno obučavani za tu svrhu, prethodno podučeni znanjem koje se prenosi pokoljenjima.Da bi ga se uništilo,treba otkriti vampirov identitet, njegov grob odnosno počivalište, iskopati ga i u srce mu zabiti oštri glogov kolac.To se obično čini uz prisustvo svećenika i sumještana osobe osumnjičene da je vampir.
Kako prepoznati da pokojnik uistinu ima vampirske sklonosti?Leš, dugo vremena nakon sahrane i dalje će izgledati svježe, neraspadnuto, čak rumenih obraza, a u nekim će slučajevima imati i otvorene oči.Najpoznatiji lovac na vampire u književnosti i na filmu, svakako bi bio Van Helsing.Ali, ne zanemarimo stvarne, povijesne lovce, koji su bitku sa neumrlima vodili perom, pišući razne priručnike i knjige o problematici vampirizma.Neki od najpoznatijih su njemački teolog Christopher Rohl sa "Dissertatio de vampiris"(1733.), njemački stručnjak za hodajuće mrtvace Johhan Heinrich Zopfius, Leo Allatius, te jezuitski svećenik iz sredine 17. st., Francis Richard, te velečasni Montague Summers.

Vampirske sposobnosti

Vampiri su vrsta poznata po svojim nadnaravnim sposobnostima.A kako i ne bi bili, imamo li na umu da se radi o živim mrtvacima.Oni su majstori transformacije - imaju sposobnost pretvoriti se u šišmiša, mačku, psa, vuka, pa čak muhu ili pauka.Svoje žrtve nerijetko hipnotiziraju ili zavedu.Posjeduju i sposobnost razobličavanja, to jest nestajanja ili pretvaranja u maglu.Lebdenje ili letenje je još jedna od općepoznatih karakteristika, kao i dominacija nad pojedinim životinjskim vrstama koje su sposobni navesti da im služe.

Preobrazba

Kako se postaje vampirom?U knjigama pisaca koji se bave ovom tematikom, vampirska se loza produžava isključivo ugrizom, no, u legendama postoji verzija priče prema kojoj se netko može roditi kao vampir, to jest da rođenjem posjeduje predispoziciju da to postane.Radi se o ljudima rođenima na određeni dan, određeno doba godine, na neki blagdan, ili djeca koja su rođena sa zubima, kosom, ili u crvenoj posteljici.U svrhu sprečavanja preobrazbe postoje određeni talismani, amajlije, molitve i zaklinjanja, kao i posebni biljni pripravci.

Vampiri kroz povijest

Evo par primijera povijesnih vampira, stvarnih ubojica sa vampirskim sklonostima, koji su na prilično monstruozan način pomogli da legenda zaživi i opstane.
Elizabetha Bathory, mađarska grofica koja je živjela na prijelazu iz 16. u 17. st., poznatija pod nadimkom "Krvava grofica".Plemkinja nadaleko poznata po svojoj ljepoti, shvativši da stari, pokušala je taj proces zaustaviti ili okrenuti ga, kupajući se u krvi djevica koje je namamljivala u svoju službu, da bi ih potom okrutno ubila.Točan broj ubijenih nesretnica se nikad nije saznao, a sumnja se i na brojku od 600 djevojaka.Grofičina nedjela su otkrivena, što je rezultiralo njenim uhićenjem te osudom,nakon čega je bila živa zazidana, te je umrla nakon 3 godine takvog zatočeništva.
Vikont de Morieve, vampir iz doba francuske revolucije.Za života se uspio spasiti pred progonom revolucionara, te se pred kraj revolucije vratio na svoje imanje i počeo iz osvete ubijati seljake koji su bili u njegovoj službi.Doskora je uhvaćen i pogubljen.No, njegovo pogubljenje nije zaustavilo vikontovu strahovladu, pa su nakon njegove smrti počela nestajati djeca sa imanja i iz okolice.Pronalazili bi ih ugušene, bez kapi krvi.To je trajalo 70 godina, sve dok titulu nije dobio njegov unuk, koji se pobrinuo da se krvožednog djeda zaustavi.1854. godine, jedne su sjevernoameričke novine objavile priču o Horaceu Rayu iz Conneticuta.Nakon smrti Raya, oca obitelji, njegova je obitelj stala naglo propadati, te su dvojica sinova umrla u vrlo kratkom roku nakon njega.Prestrašena je obitelj, nakon smrti trećeg sina, isključila bilo kakvu bolest i od vlasti zahtijevala odobrenje da se grobovi otvore.To im je i pošlo za rukom, pa je, nakon otvaranja groba i spaljivanja pokojnika, pošast zaustavljena.

Neki kažu da se priče o vampirima prvi put javljaju, ni manje ni više nego u Bibliji. O tome nam govori knjiga Noda, dio Biblije za kojeg Crkva zna ali ga ne želi priznati. Ta knjiga, nazivom več rečenim, Noda, nije samo priča,…
Pročitate li tu knjigu, znat ćete kojim je strahom pisana. Ne zna se pouzdano gdje se najstariji prijepis(i) Knjige Noda nalaze danas. Zadnji se put spominju u 14./15. st., a teorije zavjere kažu da se izvorni rukopis nalazi u podzemnoj grobnici usnulog Kaina, oca svih vampira…


Naime, ta priča ide ovako…


Na početku, Bog stvori Adama i prvu ženu…Lilith..Zbog različitosti njih dvoje (muško i žensko) Lilith je zahtjevala potpunu ravnopravnost prema Adamu, protivila se Božjoj volji, te je izbačena iz Edena (mjesto blizu Noda, mjesta na kojoj je nastala istoimena knjiga). Lutala je svijetom, proklinjući Adama i sve njegove potomke, da se hrane krvlju svojih prvorođenih. Bog je nakon toga stvorio ženu Evu. Koja je Adamu podarila dvoje djece, Kaina i Abela. Kada su odrasli, Bog je od njih tražio žrtve. Abel je bio stočar te je Bogu žrtvovao svoju stoku pa je zato Bogu bio miliji, a Kain obični voćar te je prinosio svoje najljepše voće, kao žrtvu..Bog je rekao Kainu da za njega žrtvuje pola svoje sreće, te je Kain to i učinio, ubio je svoja brata…Zbog te zablude i velikog grijeha, bio je prisiljen otići. Patio je od usameljnosti..

Tada je do njega došla prekrasna žena, ni manje ni više nego Lilith. Hranila ga je, pazila i njegovala. Lilith je imala posebne moći, koje je razvila, a sada je njih zahtjevao i Kain. Ona nije znala kako će utjecati na njega, jer je bio proklet od oca, no znala je da će umrijeti bez njih. Tako je Kain pio njenu krv i pao u najdublju tamu…

Bog je poslao četiri archanđela, kako bi spasio Kaina.
Michael jedan od njih, se obratio Kainu sa riječima da je Njegova milost velika, te da je počinio veliki grijeh, ali da se treba pokajati i pustiti da ga Njegov oprost pročisti.
Kain mu odgovori da ne traži Božji oprost, nego svoj, jer si nije mogao oprostiti ubojstvo svoga brata…
Po Kaina su došla i ostala tri archanđela, Rafael, Gabrijel i Uriel. Ali Kainov odgovor je i dalje ostao isti. Mihael ga je prokleo da se boji njegovog plamena, jer će ga pretvoriti u pepeo. Rafael ga proklinje da se boji zore jer će ga ona tražiti i opeći kao vatra.
Uriel, anđeo Smrti, kojeg Biblija ne spominje, proklinje ga:

“Kad kročiš ovom zemljom,
ti i tvoja djeca ćete se držati Tame,
Pit ćete samo krv, jesti samo pepeo,
Bit ćete onakvi, kakvi ste bili pri smrti,
Nikad umrijeti, zauvijek živjeti.
Zauvijek hodati samo Tamom, i sve
Što dotaknete, pretvorit će se u ništa,
sve do sudnjega dana.”

Tako je Kain, ponovno proklet, ponovno sam, otišao i osnovao grad, prvi grad Enoch i tu se njegovo prokletstvo da pije krv svoje braće širilo na njegove potomke..
U tom gradu vladala je hijerarhija, gdje je Kain bio najmoćniji, a djeca smrtnika su im služila. Došlo je do velikog potopa (Noa), i cijeli grad je bio uništen. Kain je preživio, zakopao se u zemlju. Nakon potopa, njegova djeca su se vratila u zemlju smrtnika i počela vladati. Kako su ta djeca htjela dostići Kainovu slavu, mladi su vampiri - djeca počeli ubijati Starije. Došlo je do stvaranja 13 klanova na ruševinama bivšeg carstva. Jedan od klanova bijaše Nosferatu - klan skrivenih. Stvarali su svoju djecu, ali su se bojali Urielovog proročanstva Kainu:

“…Svako Dijete, koje stvoriš, imat će kletvu tvoju,
i pošto će nositi sjeme zavisti, oca svoga,
zauvijek će se zavjeriti i boriti međusobno…”

Stvaranje novih vampira je bilo od tada zabranjeno, a tko prekrši taj zakon bio je progonjen i ubijen, kao i njegov potomak. Kain je sve to promatrao. Već navedeni klan Nosferatu, zloupotrebljavao je pijenje krvi, pa ih je Kain prokleo da će njihovi potomci nositi zloću i biti izopačeni. Tako je sjeme zla bilo posađeno i cvjetalo kao krvavo-crvena ruža.

Ratovi između vampira i klanova postali su sve češći, kršili su se Kainovi zakoni, osnivali su se novi gradovi koju su brzo propadali, i došlo je do slabljenja moći vampira..Tako oslabljene, ljudi su ih uspijevali držati pod kontrolom. Sve je to uzrokovalo svađu među vampirima i oni su se raspršili po svijetu i nikada više nije došlo do njhovog ujedinjenja, tako i danas.

Postoji kletva… kada se Kain probudi iz sna i dođe na zemlju, pozvat će Gehennu, “Zadnji Grad”, “Grad Pravde”, i to će biti njihov potpuni Armageddon, sudnji dan za sve one koji su među nama…

Još 1443. Mađari su imali naziv za živi leš - Nosferatu, što doslovno znači “ne-mrtvi”. Krilati Ekimu je Babilonsko biće, koje je prema legendi lovilo ljude cijelu vječnost. Vjerovatno ste svi čuli za Lamiu (pjesmu o njoj imaju i Lord Belial ). Ona je, prerušena u lijepu ženu, pratila mlade Grke i pila njihovu krv; a Rimljani su se bojali krvoločnog demona nazvanog Strager. Egipatska povijest govori o vampirskom duhu koji se hrani dječjom krvlju.

Oko petnaestog stoljeća kuga, tzv. “crna smrt”, proširila se Europom ubijajući oko 25% stanovništva. Naziv takve kuge tj. “crna smrt”, nastala je, jer su zaraženi imali crno- plave mrlje po tijelu. Seljaci koji su bili zaraženi ili napola mrtvi bili su živi zakopani. Njihove ruke i lica su bila krvava pri pokušajima da se iskopaju van iz svojih grobova. A kako ljudi tada nisu znali objasniti pojam kuga, a još manje liječiti ju, nastao je mit o vampirima.

Svi vi sigurno znate onu staru legendu u grofu Draculi pravim imenom Vlad Tepeš. A za vas koji neznate evo nešto ukratko o njemu ( više možete pročitat iz našeg starog posta koji mu je posvećen ).
Živio je od 1431. do 1476. u Rumunjskoj. Otac ga je kao dijete dao u ruke Turcima. Postao je taocem u sklopu političke nagodbe te je sklonost okrutnosti razvio upravo dok je promatrao otomanske metode mučenja. 1456. postaje vladarem Vlaške. Uistinu je riječ o jednom o najužasnijih europskih tiranina. Procjenjuje se da je dao pobiti oko 30.000 stanovnika Vlaške i Transilvanije. “Dracula” znači “Draculov sin” - manje, više, zmajev sin. Vlad je prema legendi poginuo u zasjedi. Neki pričaju da su ga ubili njegovi vojnici, zamjenivši ga za turskog vojskovođu. Glava mu odrezana i poslana turskome caru Mehmedu, koji je bio veliki Vladov neprijatelj. Prema legendi tijelo mu je osakaćeno i zakopano ispod oltara u crkvi u samostanu na otoku Snagov. Kada su 1930. arheolozi otvorili grobnicu bila je prazna.

Sad nasli kako vapiricu u veneciji sa siglom u ustima da se siri bolesat.evo procitajte..
http://www.net.hr/planet-x/page/2009/03/09/0414006.html

Gledao sam neku seriju, mislim CSI, tamo je bila neka zenska koja je patila od te bolesti po kojoj su ljude nazivali vampiri, mislim da je neki poremecaj jetre, tako ako ona ne pije krv ljudsku doslovno bi se koza njena osusila i umrla bi, tako nesto.

Da gledao sam i ja to na CSI
Samo sto je ona tjerala psa da ubije covjeka kako bi mogla napraviti koktel

Ma da tako nesto, ali to moze biti objasnjenje za taj fenomen.

Ima neka bolest, anomalija gdje su ljudi osjetljivi na sunce pa ne smiju van, mozda od tuda mit.

Bolest se zove Porfirija

Bolest vampirizma

A i bjesnoća može ostaviti dojam vampirizma, uz to je prilično često prenose šišmiši, što se lijepo uklapa u klasičnu sliku vampira. Međutim, tu se ne uklapa češnjak, koji je snažan antibiotik, pa govori u prilog teoriji da je vampirizam samo neuki termin za neku zaraznu bolest, jer protiv bjesnoće ipak ne pomaže. Ni malo.
Porfirija je nasljedna, nije zarazna, a vampirizam se širi. he he
Znači kuga. Ne znači. Bolesni od kuge nemaju potrebu skočiti nekom za vrat. I tako dalje.

Meni se čini da je previše narodnih priča s neobičnim detaljima da bi ih se objasnilo porfirijom ili bjesnoćom ili čime god iz palete boleština.
Niti jedna od poznatih bolesti neće uzrokovati spavanje u grobu preko dana i maltretiranje živih preko noći, a pogotovo neće učiniti da životinje reagiraju na neobičan način.

Na primjer, stari balkanski recept za određivanje u kojem grobu je vampir: dovedi ždrijebe na groblje i lagano ga vodi uokolo. Pred kojim grobom stane kao ukopano - tu leži vampir. Otvoriti, zakucati, odrezati glavu, posoliti, popapriti... čekaj, ne popapriti, poškropiti svetom vodom ili u originalnoj verziji vodom (svaka voda je sveta što se naših predaka ticalo). Zatvoriti grob. Do slijedećeg povampirenja.

Slavenske priče češće spominju odrubljivanje glave nego probadanje kolcem. U pričama iz južne Hrvatske dovoljno je ubosti vampira ili vukodlaka u stražnji dio vrata, pa će se ispuhati kao mješina. Jer i nije ništa drugo do mješina koju je vrag napravio od kože griješnog pokojnika, napunio krvlju i ostavio da sazori u grobu.
Takav vampir ima silne sposobnosti preobrazbe (može se prikazati čak i kao bure ili stog sijena) ali je kako vidimo vrlo ranjiv.

Vrijeme je za moj Jure Grando post, koji je već viđen širom interneta.
Dakle, Jure Grando iz Kringe umro je u drugoj polovici 17. stoljeća. Ali to ga nije omelo da hoda selom po noći i gnjavi svoju ženu tj. udovicu. Trpjeli su ga njegovi susjedi čak 16 godina, a onda je udovici prekipjelo i tražila je od župana da napokon nešto poduzme. I poduzeo je – okupio je grupu hrabrih ljudi, poveo i svećenika, otvorili su grob i ugledali Juru kako im se rumenih obraza smješka iz rake.
Hrabri ljudi su se razbježali, ali ih je župan skupio i poveo po drugi put do Grandovog groba. Sad je svećenik nastupio s religioznim repertoarom, na što su vampiru krenule suze.
Tad su uzeli glogov kolac ali Jureta se nije moglo probosti. Pa su mu odrubili glavu i cijeli grob se natočio krvlju. Nakon ovoga, Grando više nije viđen na ovom svijetu.


Tko zna, možda je i preko njegovog odra prešla mačka, to je bio siguran znak da će se pokojnik povampiriti.

Ne mogu se sjetiti gdje sam ostavila priču o vampirima u Srbiji, to je bilo spektakularno i ostalo je zapisano u Austrijskim arhivima. Ali vjerovatno je svi već znate, radilo se o pravoj epidemiji, ljudi su pričali upravo klasičnu vampirsku priču – o pokojnicima koji se vraćaju, gladni krvi.
Kad je austrijskoj vojnoj upravi dopiz…ovaj, dosadila histerija išli su otvarati grobove optuženih za vampirizam i na svoj ogromni šok, neki pukovnik uz to i liječnik kojem se sad ne mogu sjetiti imena ugledao je tijela bez tragova raspadanja, pa čak i s krvlju na usnama.
I tu se spekuliralo s raznim bolestima koje su mogle ostaviti tako šokantan dojam, ali ja baš nisam uvjerena da se radilo o uobičajenoj bolesti.

Sweet dreams.

Ali rijec warewolf na slavenskom (valjda) znaci serijski ubojica a i dan danas postoje ljudi sa poremecajem gdje imaju svuda izrasle dlake tj ljudi vukodlaci
Sad zamisli da ti to imas i da te svi ignoriraju i podsmjehuju ti se ti bi svakako ubila te osobe

A sto se tice vampirizma prevelika je slucajnost da porfirija je slicna vampirizmu
Nekazem da nepostoji vampirizam vec samo kazem da mi je to previse cudno

A ove price sto si ih rekla
Moguce je da je istina, neznam

Ja sam navodno nasao lika koji zna vampira i rekao mi je da se moram odrec necega da bi razz s njim i taj lik mi se jos nije javio
Mozda je blefirao... Nadam se da je samo to

Werewolf je engleska riječ, očito germanskog korijena, slavenska je vukodlak.
«Wolf» je očiti dio složenice, vuk bez sumnje, u staroengleskom je bio «wulf», a «were» je izvedeno od staroengleskog «wer», danas «man» tj. čovjek. Čovjek-vuk dakle.

Naš vukodlak poznat je i kao kudlak, vorkudlak i ne pada mi na pamet kako još. Kudlak je prilično očita skraćenica vukodlaka, a vorkudlak je čini se uzeo prefiks od germanske strane i zalijepio ga na slavensku skraćenicu.
(Da, u našem dijelu Europe oduvijek vlada lingvistička histerija.)

Zgodna ti je teorija o iskompleksiranim dlakavim ljudima koji ubijaju one koji im se rugaju, ali...
Ekstremno dlakavi ljudi danas možda pate zbog svoje estetske mane, ali u stara vremena je bilo jednostavnije. Neobična djeca su ili našla neobičnu ulogu u društvu (svi šamani su rođeni trknuti, u najboljem smislu te riječi) ili su «odstranjena».
Danas to zvuči jezivo, onda je to zvučalo logično.

Kad bih ja htjela istresti svoju teoriju o vukodlacima, pretpostavila bih da je dojam o čovjeku-vuku nastao zato što su slavenska i germanska plemena rado nosila životinjska krzna, osobito kad su kretali u obračune. Zvončari se dan-danas opremaju runom i rogatim maskama – to je čisti, nepromijenjeni stari običaj, isti od prije vremena dolaska u Europu. Vukodlak je u narodnom vjerovanju kakvo je bilo nekad, svojim ritualnim poprimanjem životinjskog lika (vuka, ali i medvjeda) doista ostvarivao vezu sa svojim životinjskim bratom i postajao unija dva bića – čovjek i vuk istovremeno.

Promatraču iz današnjice vjerovatno bi bio samo barbar zamotan u krzno, ali tada, u vremenu kad je šumu noću osvjetljavao samo Mjesec – ratnik je mogao biti vrlo uvjerljiv vukodlak.

Zato ne mislim da je bila riječ o kompleksima, prije o šamanskoj «fuziji» čovjeka i vuka.

Uostalom, slavenski vukodlak nije isključivo zla osoba. Po nekim legendama, oni se rode kao pripadnici vukodlačke rase (bez spektakularne dlakavosti) ali sami biraju stranu. U ovom kontekstu, vukodlak je blizak vilenjačkoj rasi. O tome ću piliti u temi vila i vilenjaka.

Ovaj kratki dokumentarni film donosi svjedočanstva običnih ljudi s Karpata u čijoj su kulturi štriguni uobičajena pojava. Potpisuju ga američki redatelji Matthew Vincent i Justin Blair.

Budući da film na žalost nije preveden, u tekstu ćete pronaći na hrvatskom jeziku svjedočanstva tih ljudi.

Priča prva (1:10 u videu):

"Vampir se nalazio na dudu te je plakao poput majke koja je izgubila dijete. Nosio je istu odjeću u kojoj je pokopan. Htio sam ga uloviti, no kada sam upalio svjetlo, on je nestao."

"Kada sam ugasio svjetlo, vampir je počeo zavijati. Otišao sam potom po svećenika, no on nije uspio u svome poslu. Vampir je bio jači od njega. Ne znam zašto me progonio."

"Zato sam stvorio pakt sa svećenikom i vragom. Tako svijet funkcionira. Počeo sam igrati za obje strane. Što sam drugo mogao?"

Priča druga: (2:17 u videu)

"Uvjeravam vas da vampiri postoje. Sjećam se jednog čovjeka iz sela. Za života se grozno odnosio prema svojoj ženi. Nakon što je umro, vratio se kao vampir i bacio ju je u bunar, no spasili su je susjedi."

"Njen je susjed bio nekromant (u širem tumačenju riječ je o, nazovimo ga tako, vraču koji komunicira s mrtvima, op.a.). On je zazvao vampira i razgovarao s njime".

"Vampir mu je odgovorio da ne može pronaći svoj mir bez supruge. Ta je nevolja trajala tri godine. Vampir je nestao tek nakon što je ona umrla".

Priča treća: (3:58 u videu)

"Rekla sam svom suprugu: Moramo joj probosti srce kako bi je zauvijek zaustavili. Pobit će nas ako joj to dopustimo. Ako je pokopamo prije no što joj probodemo srce, Sotona će je vratiti".

"U to sam vrijeme bila tako hrabra. Otišla sam po svog rođaka i rekla mu: Izvedimo iz sobe sve koji bdiju nad njezinim tijelom. Izvadimo je iz lijesa i probodimo joj nečime srce. Tako se neće moći vratiti".

"Zamolili smo žene da napuste sobu. Ostalo nas je samo troje. Rekla sam: Pronađimo čavao i čekić. Držala sam čavao, a mladić je udarao čekićem. Udarao je sve dok čavao nije potpuno prošao kroz srce".

"Dok smo to radili, usta leša su se izvijala i podsmjehivala. Srećom, nije posegnula za mnom i zgrabila me. Baš sam bila hrabra".




Izvor + video