Kao većina antičkih država i Egipćani su bili mnogobožci. U Starom Egiptu sveštenici su bili najmudriji i najučeniji i bili su u faraonovoj službi. I za same faraone mislilo se da su bogovi koji su sišli sa neba da bi vladali ljudima.


Ra

Ra je bilo glavno božanstvo u regiliji Starog Egipta. Ra je uglavnom identifikovan kao Sunce, a središte njegovog kulta je bio Heliopolis, što na grčkom znači "grad Sunca". Tokom kasnijeg perioda staroegipatske istorije, Ra je bio obuhvaćen u bogu Horusu, kao Ra-Horakti. Ra je gospodario nebom, zemljom i podzemnim svetom, a takođe je bio povezivan sa sokolom.


Geb

Geb (ili Keb, Seb), zemlja, bio je po opštem mišljenju sin Šua i Tefnut, a sa svojom sestrom bliznakinjom Nut činio je drugi božanski par. No katkada se govorilo da je otac Raa, sunca, i Tota, meseca, te su ga zvali „otac bogova”. Pre stvaranja sadašnjeg sveta Geb je bio čvrsto zagrljen s Nut. To se Rau nije sviđalo pa je naložio Šuu da ih razdvoji. Kad su se odvojili, stvoreni su prostor i svetlo.

Geb je bio zemlja, a njegovo telo, koje su prikazivali kako leži ispod Nut, poduprlo se na laktove savivši kolena pa je na površini zemlje stvorilo gore i doline. Zelene mrlje ili biljke što se u papirusima vide na njegovu telu simbolički su prikazivale njegov vid boga raslinja. Geba su katkada prikazivali kao gusku, „Veliku gakušu”, ili sa guskom na glavi jer se govorilo da u tom obliku nosi jaja iz kojih se izleže sunce kao ptica Bennu. U drugo doba prikazivali su ga kao „Nutina bika”. Geb i Nut bili su roditelji Ozirisa i Izide, Seta i Neftis.

Ponekad se govorilo da Ra ili Atum neposredno uručuju Gebu presto zemlje imenujući Nut za kraljicu neba. No uopšteno se mislilo da je Geb bio treći božanski kralj pošto je istisnuo svojega oca Šua.

Oluje i tama, koje su došle nakon toga kako je Geb preoteo presto i silovao svoju majku, trajale su devet dana, ali se tada razvedrilo, a Geb je bio priznat za kralja. Ipak je trpio zbog nezakonitog prisvajanja. Nakon sedamdeset i pet dana krenuo je na put da poseti različite delove svoga kraljevstva, a na istoku je čuo za veliku hrabrost svojega oca i kako je Šu ojačao stavivši na glavu zmiju ureus. Geb je odlučio da i na svoju glavu stavi zmiju te je posegnuo da otvori škrinju u kojoj je bila zmija, ali je zmija odmah izdahnula smrtonosan otrov; to je ubilo sve Gebove pratioce, a Geb je bio opečen te ga je mučila vrućica. Nikakav lek nije ga mogao izlečiti, pa su mu bogovi savetovali da se obrati na Raov aart. Aart u kamenom kovčegu stavljen je na Gebovu glavu, a temperatura je popustila. Nekoliko godina kasnije, kad su aart oprali u svetom jezeru blizu Het Nebesa, pretvorio se u krokodila Sebeka i hitro skliznuo u vodu.

Geb je sada želeo da vlada po božanskom poretku koji su uspostavili njegovi prethodnici te je ispitivao svoje savetnike o gradnji hramova, o ustanovljivanju noma i naselja, o izgradnji gradova i zidova i o radovima navodnjavanja što ih je izvršio njegov otac. Kad je naučio sve pojedinosti, Geb je izjavio da će ispraviti pustošenja do kojih je došlo za prošlih godina vladanja njegova oca baš kao što je Šu to nastojao u korist svoga oca Atuma. To je i učinio izgradivši još više gradova i uspostavljajući red i blagostanje. Kad je živio 1773 godine, Geb je odlučio da se povuče s položaja u korist Horusa i Seta. Međutim, zbog Setovog negodovanja - jer je želeo da baštini celu kraljevinu - došlo je do dugotrajne svađe.

Geb je preuzeo Totovo mesto kao glasnik i sudija u Raovu kraljevstvu. Katkad se govorilo da je Geb, a ne Ra, kao sudija koji je predsedavao raspravi o rešenju spora između Horusa i Seta dodelio presto Horusu. To je bila prva rasprava nakon što je Geb uzašao na nebo. Geb je bio i član Raove posade u sunčevom čamcu. Na uspomenu Gebova veštog vladanja na zemlji kraljevski presto bilo je poznato kao „Gebov presto”.


Oziris

Oziris je bio staroegipatski bog podzemlja. Ozirisa je ubio bog Set, koji je rastrgao njegov leš i razbacao delove po celom Egiptu. Boginja Izida, Ozirisova žena, i njegova sestra Neftis pronašle su delove i dale Ozirisu novi život, pa je on postao vladar podzemlja. Izida i Oziris su onda začeli Horusa. U egipatskom konceptu božanskog kraljevstva, kralj na samrti je postajao Oziris a novi kralj se identifikuje sa Horusom. Oziris je takođe predstavljao silu koja donosi život iz zemlje. Praznici u kojima se oživljavala njegova sudbina slavljeni su svake godine u gradovima širom Egipta.


Set

Set je egipatsko božanstvo koje se razvilo od totemskog praoca jednog egipatskog plemena, kasnije nome, da bi u svešteničkoj obradi počelo da personifikuje pustinju i sve u vezi sa njom (vetar, oluje, zegu, sušu). On je protivnik Horusa, vlada tamom i zla su njegova dela. U predinastičko doba postaje zaštitnik Gornjeg Egipta, pa se borba između Horusa i Seta uzima kao opis sukoba za ujedinjenje i dominaciju nad čitavom dolinom. Utelovljuje se u životinji sličnoj hrt koja živi u pustinji i na njenim rubovima. U hramovnim reljefima prikazivan je u ljudskom obliku sa glavom hrta. Dinastije Hiksa, koji su vladali donjim Egiptom od oko 1700 pne. kao strani osvajači poštovali su Seta kao svoje božanstvo.


Izida

Vrhovna boginja starog Egipata, ćerka Geba i Nute (zemlje i neba), sestra i supruga boga Ozirisa, mati boga Horusa. Ona je oličenje zemljive snage i istovremeno boginja meseca. Predstavlja se sa sunčevim koturom na glavi između dva kravlja roga. Njen kult se u svoje vreme bio proširio i na Heladu i Rim.


Anubis

Anubis je egipatski bog koji je rukovodio posmrtnim ceremonijama. Bio je predstavljen u obliku šakala, psa ili kao čovek sa glavom šakala. Postao je bog mrtvih i vodič duša na onu stranu zato što je pomogao Izidi da balsamuje Ozirisa.


Horus

Mit o Horusu Behdetskom potiče iz doba kada je Egipat bio još razjedinjen i podeljen na Gornji i Donji Egipat. Borbe za ujedinjenje opisuju se kao borbe između vojske Horusa i Seta. (Athumanunh skreće paznju da ove borbe nisu borbe Horusa sina Izidinog i Seta, već Hurosa ura (starijeg) i Seta. (Horus ur je brat Seta i Ozirisa, sin Nutin). Dakle, Horus je na čelu vojske Severnog (Donjeg) Egipta, a kult mu je razvijen u gradu Behdetu, a Set je na čelu vojske Južnog (Gornjeg) Egipta. Okolnosti pod kojima su se borbe vodile Athumanunhu nisu baš kristalno jasne, pa je on siguran da je pobeđivala na trenutak jedna, a onda opet druga strana. Horus se prikazuje u odeći faraona i kao najstariji sin boga Ra, Horus je dobri bog i gospodar Dvaju zemlji (Nebtaui). U tom mitu pobunjenike protiv Ra predvodi Set (opet oličenje zloće), a baš u tim mitovima Setova vojska sastoji se od ratnika u obličju strašnih krokodila, nilskih konja i zmija, koji su uopsteno i vekovni neprijatelji boga Ra. (Otuda i ona kasnija tvrdnja da su faraonovi neprijatelji zapravo i neprijatelji boga Ra) Dalje u mitu Athumanunh je pronašao i trenutke kada Horus, sin Izidin, zapravo pomaže svom ujaku Horusu Behdetskom u strašnim borbama s vojskom vodenog haosa, a onda opet u mitu o borbi Horusa, sina Izidinog i Seta oko prava na presto Ozirisov, Horus Behdetski svesrdno i otvoreno pomaže i na strani je svog nećaka mladog Horusa.

Ovako:

Anubis je u egipatskoj mitologiji bog balzamiranja s glavom šakala, kao i bog mrtvih i vladar podzemlja, sin Ozirisa i Neftis. Najstarije spominjanje Anubisa nalazi se na tekstovima piramida. Anubis je u egipatskom tekstu napisan kao Inpw (ili Anpu, Anupu, Inepu, Ienpw ili Yinepu), ali su Grci, radi teškog izgovora imena Inpw, boga preimenovali u Anubis.

Anubis je prikazivan kao šakal ili čovjek s glavom šakala, katkad i u psećem liku. Bio je snažno povezan s grobljima u starom Egiptu, jer je to bila životinja koja je prijetila oskvrnuću ljudskih tijela. Njegova je glava crna, što podsjeća na plodno tlo uz Nil, Kemet, potrebno za zemljoradnju, ali i za smrt. Anubis je opisan u pogrebnim kontekstima, gdje je prikazan kako posjećuje mumije ili sjedi na grobu štiteći je. U stvari, tijekom balzamiranja, svećenik je stavljao masku Anubisove glave. U Novom kraljevstvu će se pojaviti pečati s Anubisovim likom. Zadaća Anubisa u podzemlju je vaganje srca, središta misli i osjećaja.

Anubis je bio nezakoniti, vanbračni sin Ozirisa i Neftis, kojeg je Izida odgojila i čuvala. Kad je Oziris ubijen, Anubis je napravio njegovu mumiju, koja je postala prva mumija. Anubis je od tada dočekivao duše i vodio ih do vage u Ozirisovoj sudnici. Rezultat bi bilježio Thoth, bog Mjeseca.

Anubis je zaštitnik mumija i balzamiranja: tijekom pogrebnog obreda mumifikacije i balzamiranja ilustracije iz Knjige mrtvih često pokazuju svećenika kako nosi Anubisovu masku pred mumijom. Budući da je više povezan s vjerovanjima o vaganju srca nego Oziris, Anubis je zadržao ovaj aspekt, i postao "čuvar smrti". Anubis je često opisan u izdanjima Knjiga mrtvih kao bog koji je obavljao mjerenje srca pokojnika i pera istine (Ma'at) u prisustvu Thotha (kao književnika, zapisuje rezultat) i Ozirisa (kao suca). Anubis je više štovan u Gornjem Egiptu.
Ideje koje su Egipćani imali potjeću iz najranijih vremena. Budući da je prirodno srce bilo izvađeno iz tjela, prije balzamiranja, a tijelu je potrebno drugo da sluzi kao izvor zivota i kretanja u novom zivotu, drugo se srce mora staviti na njegovo mjesto. Kameno je srce bilo načinjeno od lapis lazulija ili karnelijana, ali ipak nedovoljno jako, bez obzira na molitve izgovorene nad njim koje ga "štite od onih kojiotimaju srce", i ono samo nije imalo ništa što bi se moglo iskoristiti za davanje novog života i bića tijelu na kome leži. Skarabej je, međutim posjedovao izvarnredne moći. ako bi se načinila figurica tog kukca i njoj pripisale te moći, ono ne samo da će štititi mrtvo prirodno srce, već će onom čije je tjelo dati i novi život i biće. Skarabej je bio uzor i simbol boga Hepera , nevidljive moći stvaranja koja je pokretala sunce preko neba. Naročita bubua koju su Egipćani odabrali kao uzor za amajlije pripada porodici Lamellicorn koja se hrani blegom i živi u tropskim zemljama. Primjerci su crne boje, ali se među njima mogu naći i oni ukrašeni najbogatijim bojama metalnog sjaja. Postoji upadljiva osobnost u građi i položaju zadnjih nogu, koje su postavljene toliko blizu završetka tijela i tako daleko jedna od druge, da ovaj insekt poprima neobičan izgled dok hoda. Stari narodi imali su nekoliko zanimljivih shvaćanja o ovom kukcu, a neki od pisaca (Horapolo) smatrali su ga simbolom "samorođenja", budući da je postojalo vjerovanje da ne postoji ženka skarabeja. Također je positovjećivan sa suncem. nevidljiva moć boga, koji je utjelovljen u bogu Heperu i kojoj je uzrok sunčevo kotrljanje nebom, dovedena je u vezu s kotrljanjem loptica balege ( čin kotrljanja mu je i donio naziv Heper odnosno "onaj koji kotrlja") u koje skarabej polaže svoja jajašca, a s obizirom na to daje sunce nosilo klice života i ovaj kukac je na poseban način povezivan sa stvaranjem života. Obzirom da je bog Heper predstavljao nepokretnu, ali živu tvar koja samo što nije započela svoj život, skarabej je na taj način poistovjećen sa uskrsnućem. Mrtvo tijelo je zog toga bilo predstavljeno loptom u kojoj su začetci mladih skarabeja, jer je mrtvo tijelo u sebi nosilo klicu duhovnog tijela koje će biti probuđeno molitvama i obredima na dan sahrane. Stoga je skarabej bio simbol boga Hepera koji će dati skriveni život mrtvom tijelu, ali pod uvjetom da se izgovore odgovarajuće riječi moći.

Također ovaj kukac se sušio i mljeo, pa zatim mješao s vodom, a tu mješavinu pile su žene vjerujući da će povećati plodnost. Služio je za uklanjanje čini i to tako što bi se kukcu otkinule glava i krilca, ti djelovi bi se skuhali i stavili u ulje. Zatim bi se zagrijali i natopili uljem zmije apnent, ponovo prokuhali i potom bi se mješavina ispijala uz vjerovanje da je na taj način onaj koji je ispija zaštićen od svih zlih čini.