Nakon povijesnog spuštanja astronauta Neila Armstronga na Mjesec 1969. godine u NASA-inoj misiji "Apollo 11" desetljećima su se širila nagađanja kako taj događaj nije autentičan. Godine 2001. američki TV kanal "Fox" emitirao je dokumentarac koji je označio vrhunac javnog predstavljanja male skupine teoretičara zavjere. Dokumentarni film "Jesmo li se spustili na Mjesec?" počeo je ovim tekstualnim uvodom: "Sljedeći program bavi se kontroverznom temom. Iznesene teorije nisu jedino objašnjenje." Međutim, uvodna napomena nije puno pomogla u pokušaju da se osigura novinarska objektivnost. Bilo je to samo formalno ograđivanje autora od teme s kojom su se prije odlučili poigrati, nego je dokumentarno obraditi.

Capricorn One

Godine 1978. u režiji Petera Hyamsa snimljen je igrani film "Capricorn One". Radnja filma prati pripreme NASA-ine svemirske misije koja treba otpremiti prva tri astronauta na Mars. Međutim, nekoliko minuta prije lansiranja vladini agenti prebacuju astronaute u skriveni hangar u pustinji. Raketa je lansirana prazna, bez posade. Astronautima je objašnjeno da je prije samo nekoliko tjedana pronađena pogreška u sustavu za održavanje života u letjelici. Zbog straha od javnog poniženja, odlučeno je da se misija lažira. Astronauti su prisiljeni na suradnju, te se pripremaju za lažno iskrcavanje na Mars u filmskom studiju na Zemlji. Cijeli se plan naizgled razvija uspješno, no kada prazna kapsula započne povratak na Zemlju fatalno sagori u atmosferi za vrijeme TV prijenosa. Astronauti na tajnoj lokaciji shvaćaju da su odsada javno mrtvi. Novinari kreću tragom priče kako bi razotkrili najveću podvalu u povijesti čovječanstva.

"Capricorn One" snimljen je devet godina nakon prvog spuštanja astronauta na Mjesec. Tijekom priprema za film pregledan je velik broj filmskih snimaka i fotografija programa Apollo. Producenti filma htjeli su da lažno spuštanje na Mars izgleda što bliže autentičnom spuštanju na Mjesec. Nažalost, "Capricorn One" pobudio je maštu i mnogih koji su film pokušali stavili u kontekst NASA-inih spuštanja na Mjesec i prikazati ih lažnim.

Skeptična trojka

Dokumentarni film televizije "Fox" o lažnim spuštanjima na Mjesec svakako ima zasluge u stvaranju standarda svih budućih dokumentaraca na ovu temu. Također, zahvaljujući njemu, medijsku pozornost osvojila su tri teoretičara kojima se otvorio put za daljnje nastupe. Famoznu trojku čine Bill Kaysing (bivši voditelj tehničke publikacije 'Rocketdyne'), Ralph Rene (autor knjige 'NASA Mooned America') te Bart Sibrel. Bill Kaysing prvi je objavio knjigu 'We Never Went to the Moon' (Nikada nismo otišli na Mjesec) 1975. godine. U njoj je iznio neke od klasičnih argumenata koji danas tvore tu teoriju. Tvrdio je da je i Hyamsov film 'Capricorn One' baziran na njegovoj knjizi, no međutim generalije filma nigdje ne navode njegove zasluge. Naime, Hayms je svoj projekt nudio holivudskim studijima još 1972. godine, a ideju za film dobio je godinama ranije dok je radio za medijsku kuću CBS. Tada je pomislio kako bi zabavno bilo snimiti film koji bi se bavio obmanjivanjem javnosti.

Kaysingove teorije zavjere imaju beskompromisnu kvalitetu. On smatra da su nesreće Apolla 1 (tri astronauta poginula prilikom testiranja misije u simulatoru 1967. godine) i space shuttlea Challenger (pogibija sedam astronauta prilikom lansiranja 1986. godine) bile namjerno planirane. Astronauti su 'uklonjeni' jer su navodno htjeli javno progovoriti o NASA-inim obmanama.

Sjene, zvijezde, zastava i radijacija

Neke od najpoznatijih 'anomalija' koje teoretičari zavjere iznose odnose se na fotografije i filmove sa Mjeseca. Teoretičari naglašavaju kako na mnogim fotografijama NASA-e sjene nisu paralelne. Obzirom da je na Mjesecu Sunce jedini izvor svjetla, po njima to jedino može značiti da je na mjestima snimanja bilo više umjetnih izvora svjetala, a to bi podržavalo teoriju da je cijelo slijetanje aranžirano u filmskom studiju. U mnogim scenama, kada se Sunce nalazi iza astronauta, njegov skafander se u svim detaljima može vidjeti frontalno, umjesto da je silueta. Na snimkama se može vidjeti i vijorenje američke zastave, što bi opet trebalo biti nemoguće budući da na Mjesecu nema atmosfere. Ukazuje se i na to da na fotografijama nisu prisutne zvijezde.

Najjači argument usmjeren je na Val Allenove pojaseve radijacije koji okružuju Zemlju. Pojas ima dva sloja. Unutarnji sloj nalazi se na 3000 km, a vanjski na 20.000 km iznad Zemlje. Zastupnici teorije o zavjeri smatraju da astronauti ne bi preživjeli put na Mjesec zbog prolaska kroz ove pojaseve.

Stvarnost uzvraća udarac

Teorija o lažnom spuštanju na Mjesec ušla je u kolektivnu svijest javnosti. Nakon dokumentarca televizije Fox na scenu je stupio znanstvenik koji je imao dovoljno strpljenja da se obračuna sa svim optužbama o zavjeri. Jay Windley bivši je inženjer i priznati povjesničar svemirskih misija Apollo. U suradnji s TV-kanalom Discovery Science 2003. godine realizirao je dokumentarac 'The Truth Behind The Moon Landings' (Istina iza spuštanja na Mjesec). Windley i njegova TV ekipa kreirali su filmski set u kalifornijskoj pustinji Trona Pinnacles. Tijekom noći postavljen je jedan studijski reflektor koji je bio dovoljno snažan da simulira Sunce na mjesečevoj površini. U kadar su postavljeni glumci sa skafanderima i autentičnim kamerama kakve su koristili i astronauti NASA-e. Cijela postava snimila je čitav niz fotografija i filmova kako bi iskušali tvrdnje o sjenama, zastavi i zvijezdama.

Ono što je odmah bilo lako pobiti bile su tvrdnje o paralelnim sjenama. Naravno da sjene nisu uvijek paralelne kod jednog izvora svjetla. Smjerovi sjena umnogome ovise o terenu ispod objekta koji se promatra, kao i o izgledu samoga objekta koji baca sjenu. Kod NASA-inih fotografija kod kojih se detalji skafandera vide i frontalno, iako je izvor svjetla iza njih, zaključeno je da se svjetlost reflektira od tla na kojem stoje astronauti pa ih tako obasjava.

Zastava na Mjesecu ne vijori se zbog vjetra već zbog okomitog i vodoravnog nosača koji drži zastavu i sastavljen je od aluminijskih cijevi. Zbog podrhtavanja cijevi i njene dužine, kada ju astronauti pomiču, to utječe na podrhtavanje tkanine, što tada stvara dojam da zastava vijori. Na NASA-inim snimkama zastava se 'vijori' samo kada astronauti pomiču njen aluminijski nosač. Kada prolaze pokraj zastave, ona stoji mirno. Nakon razvijenih fotografija snimljenih u pustinji Trona Pinnacles, Windley također dokazuje da i na njima nema zvijezda. Razlog se jednostavno krije u ekstremnim kontrastima. Naime, cijelu scenu obasjava snažno studijsko svjetlo koje zasjenjuje noćno nebo. Kao i ljudsko oko, kamera se ne može u kratkim intervalima prilagoditi takvim uvjetima. Sličnu situaciju možete i sami iskusiti pokušate li gledati u noćno nebo ispod ulične svjetiljke, ili ako se nalazite na jarko osvijetljenom stadionu.

Opasnost od Van Allenovih radioaktivnih pojaseva također je racionalno objašnjiva. Ona ovisi o vremenu izloženosti. Po samome James Van Allenu, izloženost od minimalno mjesec dana unutar pojaseva postala bi opasna. Astronautima je trebao otprilike jedan sat da prođu kroz njih. Jay Windley toliko je strastven u suprotstavljanju tvrdnji zavjere da je kreirao Internet stranicu,Clavius.org, gdje strpljivo odgovara na svaku fotografiju i primjere zavjere.

Suprotstavljanje tvrdnjama iz dokumentarca televizije Fox možete pogledati na stranici Bad Astronomy

Laserski reflektori

Za one kojima sva ta objašnjenja nisu dovoljna postoji još jedan - konačni – argument. Odnosi se na činjenicu da su tijekom misija programa Apollo astronauti na Mjesečevoj površini postavili reflektne ploče koje služe za izračunavanje udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Zvjezdarnica MacDonald pokraj Fort Davisa u Teksasu i danas koristi laserske reflektore u svojim eksperimentima. Zvjezdarnica usmjerava laserske pulsove prema Mjesecu i do 240 puta godišnje. Zbog geometrije ploča, pulsovi se odmah odbijaju natrag na Zemlju gdje ih zvjezdarnica bilježi. Jerry Wiant, voditelj zvjezdarnice, naglašava da će pozdraviti svaki posjet za vrijeme ovih eksperimenata.

Paul Renne, ravnatelj geološkog centra u Berkeleyu, zadnjih desetak godina proučava mjesečevo kamenje, te kaže da je nedvojbeno da ono potiče sa Mjeseca. Posebnu pažnju pri geološkim analizama privlače male kuglice stakla. Kroz laboratorijske pokuse dokazano je da su mjesečevi materijali stari 3,5 milijardi godina. Na Zemlji, isti se materijali mogu pronaći najveće starosti do 160 milijuna godina. Zemlja ne može očuvati takve staklene objekte zbog svoje konstantne geološke dinamike.

Tijekom misije Apollo NASA je imala 400.000 djelatnika koji su radili na programu. Teoretičari zavjere tvrde da je za lažiranje znala svega nekolicina ljudi. Uzmemo li u obzir da su u filmskom studiju zaista snimljene sve Apollo misije, kolika bi logistika bila potrebna da takva podvala uspije? Gdje su svi ti silni koordinatori scenografije, operatori na reflektorima, kamerama, maketari lunarnog modula, supervizori vizualnih efekata? U svakom visokobudžetnom filmu jasno je da je za realizaciju iluzije potrebna vojska ljudi.

Kada uzmemo sve u obzir, Apollo 11 zaista je bio mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo. Uostalom, jednoga ćemo se dana vratiti gore. Ondje čekaju odgovori i za najupornije skeptike - na onih nekoliko kvadratnih metara, na kojima još uvijek stoje postolja lunarnih modula.

Nokaut zbog mjeseca

Najagresivniji zastupnik teze o lažnom spuštanju na Mjesec je Bart Sibrel, autor dokumentarnog filma "A Funny Thing Happened On the Way to the Moon". Postao je poznat po nezgodnom običaju da u zasjedi presreće astronaute maltretirajući ih da se zakunu na Bibliju da su bili na Mjesecu. Najpoznatiji incident vezan uz njega odnosi se na susret s astronautom Buzzom Aldrinom. Godine 2002. Sibrel ga je zaskočio ispred hotela u Beverly Hillsu, optužujući ga da je lažljivac i lopov, nakon čega ga je Aldrin nokautirao. Sibrel je kasnije pokušao pokrenuti sudsku tužbu protiv Aldrina, no ona je bila odbačena.

20. srpnja 1979. godine Neil Armstrong je položio lijevu nogu na mjesečevu prašinu i postao prvi čovjek koji je kročio Mjesecom. No, ako je istraživač Bill Kaysing posložio sve kockice kako treba, Armstrong svoj veliki korak za čovječanstvo nije načinio 384000 km iznad Zemlje, u pustom moru tišine, nego jedva nekih 150 km sjeverno od Las Vegasa u supertajnom filmskom studiju. Prema Kaysingu, svi su povjerovali da su Armstrong i Buzz Aldrin skakutali po pravom mjesečevom krajoliku, dok su oni zapravo izvodili predstavu u zloslutnoj vladinoj produkciji koju se može vrlo lako proglasiti najvećom prijevarom svih vremena.



„Američka prijevara za 30 milijardi“ tvrdi Kaysing, protegnula e na još pet lažnih slijetanja i obuhvatila „odlično lažirane fotografije“, lažno kamenje s Mjeseca i „programirane astronaute“. Kaysing ima pitanja na koja NASA i nekadašnji astronauti izbjegavaju odgovoriti:

1.) Zašto na fotografijama lunarnog neba nema zvijezda i zašto astronauti izričito izbjegavaju pitanje u vezi sa zvijezdama. Budući da Mjesec nema atmosferu koja bi im smetala, nebeski svog morao bi biti najveličanstveniji nebeski prizor koji je ijedan smrtnik ikada vidio.

2.) Ako je mjesečeva površina bila dovoljno rahla za duboke tragove nogu zašto raketni potiskivač lunarne letjelice nije iskopao divovski krater? I zašto na snimkama postolja letjelice nema mjesečeve prašine?

3.) Ako je prvom misijom u sklopu programa Apollo utvrđeno da je Mjesec „sterilan“, zašto su se astronauti za narednih misija toliko zadržavali u karanteni?

4.) Zašto je toliki broj astronauta završio na visokim dužnostima u velikim korporacijama?
Kaysing nudi odgovore na većinu pitanja pa tako i na sljedeće: zašto bi se NASA toliko trudila oko lažnih snimaka sa Mjeseca? Čini se da je NASA svoju složenu predstavu pokrenula kada je nakon godina tehnoloških pogrešaka i birokratskih nesposobnosti da do konca 60-tih godina nikako neće moći dovesti čovjeka na Mjesec.

A da izbjegnu javnu sramotu NASA i vojni pogon za tajne operacije pokrenuli su vrhunski tajnu operaciju koju Kaysing naziva Simulacijskim projektom Apollo (ASP – Apollo Simulation Project). Za svoju tajnu bazu ekipa ASP-a odabrala je jednu lokaciju u Nevadi u blizini zemljišta koje je Odbor za atomsku energiju koristio pri ispitivanju nuklearnog naoružanja.

Prema Kaysingu, ASP je djelovao otprilike ovako:
1.) Prazna raketa Saturn V polijeće s Floride – pred očima javnosti. Međutim, čim nestaje s vidika, ta prazna raketa pada u Južno polarno more.

2.) „Astronauti“ zrakoplovom odlaze u ASP-ov kompleks u Nevadi, gdje uživaju u svim mogućim oblicima raskoši, pa tako i nekima od oblina najobdarenijih plesačica iz Las Vegasa koje će naravno čuvati tajnu.

3.) Kada se zastor naposljetku podiže, ekipa za specijalne efekte, televizijski snimatelji i ASP-ov režiser šetnje po Mjesecu stvaraju gotovo besprijekoran performance , dok Armstrong recitira tekst o „malenom koraku“. Svi aspekti lažnog videomaterijala „minuciozno“ su koreografirali, sve do malih „kikseva“, šala i „astronautskih improvizacija“. A u međuvremenu, NASA stvara krivotvoreno „kamenje s Mjeseca“, navodne čvrste dokaze o putovanju, u ultramodernoj peći za keramiku.

4.) Upravo na vrijeme za slavodobitni povratak na Zemlju, astronaute mame na odlazak od vegaskih lisica i prebacuju ih u jednu tajnu zrakoplovnu bazu južno do Havajskog otočja. Ondje ih zatvaraju u lažnu svemirsku kapsulu i iz transportnog zrakoplova C5-A izbacuju među visoke valove.



Kaysingova teorija ima svoje mučenike i to prepuno groblje mučenika. Tom Baron, aeronautički tehničar koji se Kongresu požalio na opasno skretanje an prečace u programu Apollo, poginuo je u željezničkoj nesreći samo četiri dana nakon svjedočenja. Tu su još i trojica astronauta među kojima je i Gus Grissom koji su 1967. godine poginuli na lansirnoj rampi prilikom „nesreće“ kada je vatra zahvatila njihovu kapsulu.

Kao i u mnogim drugim navodnim zavjerama i ovdje ima ispiranja mozga. Kaysing navodi mogućnost da su astronaute podrvgavali vrhunskim tehnikama nadziranja uma te na taj način zajamčili njihovu poslušnost u provođenju projekta prijevare. To bi moglo također i objasniti njihovu kasniju povučenost i u pojedinim slučajevima teške mentalne probleme.
Ni Neil Armstrong ni Buzz Aldrin ne žele davati apsolutno nikakve izjave u vezi tog „putovanja“ na Mjesec. Možda jednom ipak odluče nam reći istinu.

Kuda sad je nestao Lander na drugoj slici ???



Opet je Lander nestao i odjedanput na tom mjestu se pojavilo neko kamenje?





Prva slika je povrsina Mjeseca, druga je povrsina Marsa a treca je ... Mars samo kroz filtere (invert i blure)... primjecujete li veliku slicnost 1 i 3 slike?

Primjeri dupliciranje objekata ???

Skrivaju nešto ocito... Samo su im malo loše lažirane snimke kad na tako banalnim stvarima zeznu

Pozdrav svima, forum vam je super dosad najbolji ovakve vrste koji sam vidio, što se tiče NASA-e sve je moguće, lijepo si to prikazao i meni se čini da nam puno toga skrivaju već jako dugo, očito je da se tu nešto drugo događa i da se obmanjuje javnost.

Pozdrav Stardust, dobro nam došao!!!

Evo nekih friskih slika Mjeseca koje su opet malo prepravljane i zamucivane ko da se nesto hoce sakriti....

a ja vas sve volim

ma nasa stosta toga krije.... mislim da na mjesec nisu sletili... i ima dosta dokaza o tome.. ne kazem da nemaju tehnologiju.. nego mislim da ne smiju.. jer vanzici tamo imaju svoje baze..

Ma bili su oni na Mjesecu a ne bih se nista cudio da su i na Marsu posti ima nekih prica i teorije i o tome.

Nevjerujem....
Previse se para mora potrositi da bi otisli na Mars

Mislim da s sletjeli na mjesec jer postoji cenzura kad su live pustali astronaute da govore i spominjali su vanzemaljce i to vise puta

jel znas di se moze pogledat ta snimka????? ... moze bit i da jesu.. ali zasto su onda odjednom prestali sljetat na mjesec...???? meni je to malo mutno...naveli su da je prekid programa apollo taj sto je prevelik rizik za ljudsku posadu odkad se dogodila ona nesreca... moze bit i da je to stela da se izbjegnu pitanja o prestanku slanja astronauta na mjesec...

Mozda nisu si to vise mogli priustiti
Ipak je dosta novaca potroseno (navodno)

mislim da to nije razlog.. ameri i rusi su se borili koja ce nacija poslat covjeka na mjesec prva.. ameri su to uspjeli napravit prvi.. bar tako kazu!!!!! i mislim da mjesec moze donjet puno vise profita nego gubitka.. samo sto je fora.. zemljanima je tamo zabranjen prilaz. i zbog toga ne smijemo tamo..

Na ovima slikama vidimo LRV ili mjesecev rover, e sada se postavlja pitanje kuda su nestali tragovi kotaca sa povrsine ispred i iza kotaca LRV-a?

Moguce je i ovo

Mozda su krenuli na mjesec
Pa su dobili onu poruku od vanzemaljaca
pa su se vratili na zemlju samo sto to nisu rekli javnosti vec su napravili kopiju mjeseca i uslikali sve i prodali javnosti

To bi meni imalo smisla nekog
Posto navodno postoje poruke