U filozofiji i religiji (grč. πνεῦμα, lat. spiritus):
U arhaičnim religijama, duša preminule osobe koja prebiva među preminulim predcima, a nakon eventualnog utjelovljenja opet se vraća u život; sjena, utvara.
U spiritizmu i okultizmu, duša preminule osobe koja se zaziva preko medija na spiritističkim seansama.
U monoteističkim religijama, nematerijalno, netjelesno biće, čisti duh (Bog, anđeo, đavao).
U Starom Zavjetu, božanski duh (ruah) koji nadahnjuje čovjeka i priopćuje mu objavu (proroci).
U Novom Zavjetu, otvorenost ljudske osobe prema milosti, odgovornosti i konačnom ispunjenju u Bogu. U tom smislu duh oprjeka je puti, a ne tijelu.
U kršćanskoj teologiji i filozofiji, nematerijalna supstancija (spiritus) koja može biti stvorena (anđeli i čovjek) i nestvorena (Bog). Ljudski duh je nematerijalno počelo, nositelj racionalnog mišljenja i htijenja. Za zemaljskog života u dubokoj je povezanosti s tijelom, prostorom i vremenom. Prema sv. Augustinu, ljudski duh je božansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskome duh je dioništvo ljudske duše u božanskome. U krćanskih mistika novoplatonovske provenijencije duh je iskra duša, (scintila animae, grčki sinteresis) nerazorivi element u temelju ljudske psihe, "oko kojim duša gleda Boga i on nju".
U istočnim religijama, osobito u dominantnoj interpretaciji hinduizma, Adavaita Vedanti, apsolut, božansko prapočelo (Brahman), koje je identično s biti ljudske duše (Atman). U diferenciranome monizmu (Višištdadvaita Vedanta) atman je dio ili vid Brahmana, ali mu nije istovjetan u potpunosti.
U filozofiji, nematerijalna supstancija. Prema Platonu duh (νοΰς) je metafizička praosnova svijeta i ljudske duše. Prema Descartesu duh (spiritus) je misaona supstancija (ens cogitans), nedjeljiva, neprotežna i posve različita od materije. U njemačkom idealizmu duh (Geist) je osnova spoznajnoteorijskih i ontoloških spekulacija. Prema Hegelu duh je stadij u dijalektičkom razvoju ideje, a očituje se u tri oblika (subjektivni ili psihološki, objektivni ili povijesni i apsolutni ili božanski duh). Materijalistički filozofi svode duh na materiju (L. Feuerbach, K. Marx). Prema nekim filozofima duh je oprjeka životu i prirodi (L. Klages, M. Scheler). Novovjekovna zapadnjačka filozofija u trajnoj je dvojbi o supstancijalnosti i osobnosti duha, dok su suvremene prirodne znanosti praktički potpuno izbacile pojam duha iz svoga nazivlja.
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Duh"

Ja mislim da postoje. Možda ne onako kako ih mi zamišljamo u nekom odredenom obliku nego više kao neka energija. Vrlo cesto znam osjetit da je netko u blizini a kad se okrenem oko sebe ni žive duše... Dosta cesto mi se preko snova zna obracat pokojna baka i prijatelj al dobro to sad nije tema al mislim da su negdje blizu mene uvjek... U bilo kojem obliku.

Kako nije tema???
Ovo je baš tema za takva iskustva... Tko kaže da se duše ne mogu javljati voljenima koji su ostali iza njih, ne mogu javljati putem snova???

Moje misljene a i vjerovanje da duhovi postoje

Ja sam uvjerena da postoje...

Ja sam se uvjerio

I ja sam se uvjerila

I ja...
No, pišite...

ne znam naslov kako da stavim de neka neko ispravi

pogledajte video

http://www.youtube.com/watch?v=KX0ZDwAjWYE&eurl=http://bibleprobe.com/real-ghosts-and-demons.htm

Ja vjerujem da duhovi postoje, takoder sam vaseg misljenja da su u energicnom obliku, i kao birdy imao sam san u kojem mi je pokojni djed nesto govorio, ali to je bilo kao da on nije znao da je mrtav, ja sam mu rekao da ne moze da govori jer je on mrtav, ali on se nije obazirao na to, jesam ja sad otisao malo u offtopic.

Nisi. Dapace samo piši o iskustvima. Meni se baka i dan danas javlja kroz snove. Al vecinom kad me nešto muci pa da mi pomogne pronaci riješenje. Lijepo ju je cuti tako ponekad jer smo bile dosta povezane.

Imala sam jednu pomalo scarry situaciju. Djed mi je umro prošle godine u 11. mjesecu. I za jedno 2 mjeseca ja sam mu išla na grob. Baka nije mogla i kad sam se vratila šapnula mi je na uho :"Jel je tih i miran?", ja joj odgovorim :"Je", a ona meni "U redu onda ne gori". S njom sam dosta pricala o tim mojim snovima jer mi i otac i majka imaju slicne pojave. Majka malo više. I valjda je mislila da mi se obratio ili da sam ga osjetila... Par noci sam ga sanjala poslje smrti ali sada ništa...

Meni se dogodio događaj nakon što je poginuo prijatelj iz djetinjstva od mog supruga. Događaj se desio dan nakon saobraćajne nesreće. Ja tog dečka nikada u životu nisam vidjela, a još nisu ni izašle osmrtnice, pa nisam mogla znati kako je taj dečko izgledao.
Te noći, ja nikako nisam mogla zaspati, ležala sam otvorenih očiju i bauljala pogledom po sobi. Bila je vedra noć, ljeto, prozor je bio otvoren i soba je bila obasjana svjetlom mjesečine.
U jednom trenu, iz tijela mog supruga je izronio lik dečka isto u ležećem savu i lebdio nad njim otprilike oko pola metra iznad njega. Sjela sam na krevet i buljila u to, nisam mogla vjerovati u to što vidim. Uspjela sam ga dobro vidjeti, izgledao je realno, prirodno, samo kroz njega se moglo vidjeti, bio je proziran. Nakon desetak sekundi rasplinuo se taj lik. Ali nisam se prestrašila, imala sam dobar osjećaj, nisam osjećala da je to nešto loše.
Drugi dan sam ispričala suprugu što sam vidjela i u detalje opisala tog dečka koji je "izronio" iz njega, dakle oblik lica, boju kose, očiju, usnice, crte lica, odjeću u kojoj je bio obučen.
Suprug me gledao kao sleđen, rekao mi je da je tu noć sanjao tog pokojnog prijatelja koji je umro dan prije i da je upravo tako izgledao.
Popodne kada je donio Novi List i kada sam vidjela osmrtnice, prepoznala sam tog dečka kojeg nikada nisam vidjela za života, čak ni na slici, nego noć ranije kao "duha"...
Da li je to bio njegov oproštaj od prijatelja ili jaka vibracija sna koju sam primila od mog supruga...??? Ne znam ni ja...

Ako su bili dosta povezani moguce da se došao oprositi od njega. Obratio mu se kroz snove a ti si ga vidjela. Sve u svemu šta god bilo, jedno lijepo iskustvo

Da, i drago mi je da sam ga uspjela vidjeti, tako sam to mogla i reći suprugu, koga je to naravno šokiralo, ali mu je bilo drago...

Kad mi se djed u snu pokazao tada sam imao lucidan san, upravo zbog toga sto sam shvatio da on ne moze da mi prica nesto, on je mrtav, ali cini mi se da mi je on pomogao da postignem lucidnost u snu, jer zna koliko to zelim.

Sigurno se pitate zašto duhovi ostaju još na ovome svjetu i ne idu na sljedeći?
Duhovi ostaju zarobljeni između ovoga svjete i sljedečag zato što su umrli nasilnom smrču ili imaju nekih drugih problema koji su ih u životu mučile.
Isto ste se pitali kako se rješiti duha?
Znate da svaki čovjek isključivo treba biti pokopan na groblju, a ne u nekom dvorištu ili slično....pa zbog toga i duhovi teroriziraju ljude. Vidjeli ste u prošlom postu "Amityville" da je duh terorizirao obitelji koje su živjele u kući zbog toga što je kuća sagrađena na prijašnjem groblju.Duha čete se jedino rješiti da pozovete stručne osobe kao "istjerivače duhova" ili drugi način tako da nađete njegove kosti i pokopate na groblju ili da ih pospete sa soli i da ih polijete benzinom i spalite ih.

Za duhove se znalo gotovo od postanka čovjeka.
Jedno od prvih zapisanih svjedočenja o pojavi duhova zapisano je oko sto
godina prije Isusa, odnosno, početka nove ere.
U ondašnjoj Ateni se u to vrijeme mnogo pričalo o neobičnom
duhu, koji se pojavljuje u jednoj vili
podignutoj iznad prastarog grada.Duh se prikazivao u obliku starog čovjeka
duge sijede kose sa teškim lancima na rukama i nogama. Kada se nije mogao
ukazati, čuo bi se noću zveket njegovih teških lanaca. Zbog šoka prilikom
susreta sa tim duhom, od srca je umro jedan od vlasnika te vile. Njegovi nasljednici
više nisu mogli prodati prekrasnu kuću niti za minimalnu cijenu, pa
su je nudili uz niski najam potencijalnim stanarima. Ali priče o stravičnom
duhu su se već proširile gradom, pa se nitko nije usuđivao tamo stanovati.
Za ovaj slučaj je, kažu, čuo jedan filozof koj i se iz prirodnih razloga zanimao
za čudnu pojavu i odlučio otkupiti vilu. Već prve noći ga je uznemirio zveckanje
lanaca a nekoliko dana kasnije, susreo se sa duhom
na mjesečini obasjanoj terasi. Da, bio je to duh nekog sijedog čovjeka u
lancima. Iako mu se smijao, mlatarao lancima i polagano prilazio,
filozof je mirno izdržao test ne pomaknuvši se sa svog mjesta. Kao što se i
nadao, duh se je okrenuo i nestalo. Filozof ga je slijedio do jednog
ugla u dvorištu u kojem je duh jednostavno nestao !
Odmah slijedećeg dana, filozof je pozvao radnike da prekopaju taj dio
dvorišta. Nisu dugo kopali, kad su naišli na grob nekog čovjeka u lancima,
bio je to okovani kostur, a okovi su se već raspadali od hrđe. Novi kućevlasnik
ga je prenio na groblje i dostojno pokopao. Duh se više nikada nije pojavilo
niti ga bilo čime uznemiravao!


A evo i nešto novijeg događaja o duhovima koji je čvrsto povezan sa Slučajem Teresa Fidalgo .
U Travnju 2006. Mrak je pao u Portugalu. Tania, Tiago i David sjede u autu nedaleko od grada Sintre. Tiago vozi lagano, razgovarajući s dvoje prijatelja o svemu i svačemu, prvenstveno o destinaciji. Njih troje se zaputilo prema planinama , ali mjesto odredišta je poznato samo Davidu, i to djelomično. On zapravo nikad nije bio na tom mjestu, ali je zapamtio dio puta u glavi. Tania i Tiago se žale na Davidovu kameru i govore mu da je ugasi i da se koncentrira na cestu. Put je trajao sve duže…
U jednom trenutku na desnoj strani kraj ceste se pojavljuje njima nepoznata djevojka u bijelom. Poslije kratkotrajnog prepiranja odlučuju da je prime. Pitaju je kuda je krenula i sta radi tu kraj ceste u sitne sate. Ali djevojka izgleda sva uplašena i samo je promrmljala ”Tu naprijed” ona im odgovari u dva navrata, ne naslućujući kamo su se ustvari zaputili. Ime joj je kako kaže Teresa. Tiago govori da upaljena kamera možda smeta djevojci i moli Davida da je ugasi. Teresa ignorise pitanje da li želi nešto popiti i umjesto toga upire prst prema nečemu ispred njih. ”Tu sam imala kobni udes” kaže. U roku nekoliko sekundi Tiago gubi kontrolu nad autom i oni sami doživljavaju saobraćajnu nesreću. David jedini preživljava udes, ali kasnije nije u stanju objasniti sta se zapravo desilo.

U policijskom zapisniku stoji da se na putu ka Sintri zbilja desila saobraćajna nesreća 28. aprila 2006 u kojoj su poginule dvije mlade osobe a jedna teze povrijeđena. Također stoji da je u vozilu pronađena video kamera sa zapisom događaja. Lik djevojke sa video zapisa uspoređen je sa arhivskom slikom Terese Fidalgo, djevojke koja je izgubila život na potpuno istom mjestu 1983. godine. Sličnost je bila nevjerojatna.
Također ostaje nejasno kako se udes uopće mogao desiti na ravnoj cesti, bez ikakvih krivina i prisutnosti drugih vozila, kao i pri niskoj brzini vožnje.
Portugalci vjeruju da na dijelu ceste na kojem su dvoje mladih poginuli vladaju duhovi, jer su se na tom mjestu desile mnoge bizarne stvari…

Teresa Evo i video sa Teresom

Gledala sam već to bila sa Teresom, jezivo...

Postoje sigurno....mislim da sam se uvjerio u to!!???